I Kr-4/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 4/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D. K., zbog kriv. djela iz čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 1996. br. IK-1296/94 (Kv-174/96), u sjednici održanoj 17. travnja 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.K. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 19. prosinca 1995. br. K- 1296/94 i presuda Županijskog suda u Splitu od 29. svibnja 1996. br. Kž-132/96, D.K. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca zbog kriv. djela iz čl. 156. st. 1. KZRH.

Prema podacima sadržanim u spisu predmeta, osuđenik je trebao nastupiti s izdržavanjem kazne nakon što je njegova molba za odgodu izvršenja kazne odbijena rješenjem predsjednika prvostupanjskog suda od 24. srpnja 1996. godine (l. 33), a nije vidljivo je li odista i nastupio s tim izdržavanjem i nije li kaznu već izdržao.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik po braniteljima Ž.L., R.P. i M.O., odvjetnicima iz S. i - osim što prigovara ispravnosti činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom, a što ne može biti predmetom raspravljanja, pa onda ni odlučivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka - navodi da je i sam teško stradao kritične zgode (u prometnoj nezgodi koju je sam prouzrokovao u alkoholiziranom stanju), jedini je hranitelj obitelji, otac je dvoje mlt. djece, uzdržava i njeguje nepokretnog oca, a sudovi da nisu cijenili i njegovo korektno ponašanje tijekom postupka i prema oštećeniku.

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Općinski sud u Splitu je predložio da se on odbije, a negativni su prijedlozi i općinskog državnog odvjetnika (l. 34) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, sudovima je bilo poznato da osuđenik uzdržava obitelj i da je otac dvoje mlt. djece, što mu je i cijenjeno za olakšavajuće okolnosti (l. 30), tako da to nisu nikakve nove okolnosti u smislu čl. 399. ZKP.

Međutim, istina jest da sudovi nisu znali za bolest osuđenikovog oca, ali da je ta činjenica i postojala i sudovima bila poznata, očito ne bi dovela do još blaže osude osuđenika, jer je on već osuđivan, pa i za istovrsno krivično djelo, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije.

Zapravo, osuđenik je i u molbi za odgodu izvršenja kazne tvrdio da je njegov otac teško bolestan, što objektivno nije odgovaralo istini, a što je provjerio i utvrdio predsjednik suda nadležnog za izvršenje kazne (l. 34).

Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je zahtjev osuđenika trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 17. travnja 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.