II Rev-251/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-251/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. s p.o. S., zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika J. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. lipnja 1999. godine broj Pž-3011/98 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 5. ožujka 1998. godine broj P-680/95, u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je suđeno da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 38.024,25 kn spp i iznosa od 14.012,40 kn spp.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu kojim je suđeno da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 38.998,60 kn spp, te u odluci o parničnom trošku i u tom se dijelu ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. lipnja 1999. godine broj Pž-3011/98 i presuda Trgovačkog suda u Splitu od 5. ožujka 1998. godine broj P-680/95 i predmet vraća Trgovačkom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom po računima na iznos od 38.024,25 kn, iznos od 38.998,60 kn i iznos od 14.012,40 kn. Ujedno se nalaže tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.722,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

Predmet spora je potraživanje tužitelja za robu po računima broj 1003 od 17. siječnja 1995. godine na 38.998,60 kn, broj 1004 od 17. siječnja 1995. godine na iznos od 38.024,25 kn i broj 1006 od 17. siječnja 1995. godine na iznos od 14.012,40 kn.

U dokaznom postupku sud je knjigovodstvenim vještačenjem na temelju pregledane dokumentacije utvrdio, da je roba navedena u utuženom računu broj 1004, već ranije fakturirana računom broj 1034 od 5. ožujka 1993. godine, a izdana je po otpremnici broj 68/Ž od 5. ožujka 1993. godine, a po utuženom računu broj 1006 roba je fakturirana ranijim računom broj 1037 od 8. ožujka 1993. godine izdana po otpremnici broj 71/2 od 5. ožujka 1993. godine, pa da stoga utuženi računi nemaju osnova u robi navedenoj u tim računima.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kad su iz navedenih razloga tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbili kao neosnovan. Suprotno navodima revizije, knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da se o vraćanju robe tužitelju radi samo po utuženom računu broj 1003 na iznos od 38.998,60 kn o čemu ne postoji dokumentacija, a ne i po računima br. 1004 i br. 1006 za koje postoji dokumentacija o dvostrukom fakturiranju, kako je obrazloženo.

Međutim, tužitelj u reviziji osnovano ističe, da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka kad je samo na temelju izjava osoba koje je saslušao vještak, a ne sud, utvrđeno da je roba po tom računu br. 1003 tužitelju vraćena.

Prema odredbi čl. 224. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) dokazi se izvode neposredno na glavnoj raspravi pred vijećem, odnosno pred predsjednikom vijeća ili sucem pojedincem.

Budući da u konkretnom slučaju nije postupljeno sukladno navedenoj odredbi ZPP, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, ostvarena je pred drugostupanjskim sudom bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud propustio sankcionirati takovu povredu učinjenu u postupku pred prvostupanjskim sudom, protiv koje se tužitelj žalio.

Zbog toga je valjalo, temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti presude nižih sudova i predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud će otkloniti izložene nedostatke i potom ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Zagrebu, 10. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.