I Kž-1094/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1094/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. F. zbog kaznenih djela iz čl. 292 st. 2 i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 13. rujna 2010 godine, br. K-12/09, u sjednici održanoj 18. rujna 2012 godine,

r i j e š i o j e :

I Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. T. F., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II Uslijed gornje odluke žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu proglašen je krivim opt. T. F. zbog kaznenog djela iz čl. 292 st. 1 i 2 alineja 4 KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 287 KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci i kaznenog djela iz čl. 337 st. 4 KZ za koje mu je primjenom čl. 57 st. 1 i 2 b KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, pa mu je primjenom čl. 60 st. 2 c KZ izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te na temelju čl. 67 KZ primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, te na temelju čl. 68 KZ ako u roku od dvije godine uplati porez i doprinose u iznosu od 57.698,03 kune.

l. 49 st. 3 i 4 KZ i čl. 51 KZ opt. T. F. se osuđuje na Na temelju čl. 337 st. 4 KZ, te č

novčanu kaznu od pedeset prosječnih dnevnih dohodaka, što iznosi 25.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku od četiri mjeseca.

Na temelju čl. 82 KZ od opt. T. F. se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 645.912,26 kuna.

I Kž 1094/10-4

Na temelju čl. 354 t. 3 ZKP opt. T. F. oslobođen je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 293 st. 1 KZ.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. T. F. putem branitelja M. R., odvjetnika iz V..

Državni odvjetnik se u odnosu na oslobađajući dio presude žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio presude na odluku o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u oslobađajućem dijelu ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a u osuđujućem dijelu prvostupanjsku presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik je podnio žalbu i dopunu žalbe, te žalbu podnosi u odnosu na djelo pod t. 3 izreke presude zbog povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u dopuni žalbe u odnosu na djelo pod t. 1 i 2 izreke presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u t. 1 izreke preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da cjelokupnu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. T. F. po branitelju M. R. odvjetniku iz V. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika.

U pisanom očitovanju, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, koji sjednici drugostupanjskog vijeća nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti, pa je sjednica u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 održana u njegovoj odsutnosti, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalbe su bespredmetne.

Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97, sud drugog stupnja utvrdio je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni.

U obrazloženju presude uopće nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama kako u odnosu na djela za koja je optuženik proglašen krivim, tako i u odnosu na djelo za koje je oslobođen od optužbe. Naime, u razlozima presude sasvim je izostala analiza provedenih dokaza i na osnovi analize dokaza, ocjena njihove vjerodostojnosti, uopće se ne navodi koje dokaze je sud prihvatio vjerodostojnima i na osnovi njih utvrdio odlučne činjenice. Tako se samo može pretpostaviti, da je u velikoj mjeri prvostupanjski sud temeljio presudu na nalazu i mišljenju knjigovodstvene vještakinje, no ni jednom riječju nije naveden bitan sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje kako u odnosu na optuženje, tako i u odnosu na obranu optuženika i ostale provedene, kako materijalne tako i personalne dokaze, koje je sud prvog stupnja također propustio analizirati i ocijeniti. Zatim, u razlozima presude se navodi kako optuženik

I Kž 1094/10-4

„praktički“ priznaje djela pod t. 1 i 3 izreke, iako se optuženik u odnosu na ova djela izjasnio da se ne smatra krivim i pritom u obrani koja se citira u presudi, poriče da bi imao namjeru pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za pravnu osobu i da bi također iskorištavajući svoj položaj i ovlast pribavio sebi protupravnu imovinsku korist. Također se taksativno navode činjenice koje sud smatra nespornima, pa tako i konstatacija kako su nesporni iznosi utvrđeni po knjigovodstvenoj vještakinji, iako ih optuženik u obrani osporava, što se u obrazloženju presude čak navodi i pod spornim činjenicama, pri čemu se u tom dijelu navodi kako „obrana polemizira i sa zaključcima vještakinje“, pa se ovdje radi o eklatantnom proturječju u odnosu na odlučne činjenice. Tu je potrebno istaknuti, da obrana nije samo „polemizirala“, već je optuženik u postupku predočio vlastitu dokumentaciju na koju se vještakinja morala očitovati, što se pored ovih netočnih i međusobno proturječnih tvrdnji, uopće ne spominje u obrazloženju prvostupanjske presude.

Također je i u dijelu presude u koje je optuženik oslobođen od optužbe, izostala bilo kakva analiza i ocjena dokaza i na njima utvrđenih činjenica, pa se svi zaključci suda o nepostojanju prijevarne namjere zasnivaju isključivo na ocjeni suda o tome da li je ili nije mogla kod optuženika postojati prijevarna namjera, bez ikakve analize provedenih dokaza na ovu odlučnu činjenicu, pa je i tom dijelu ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP. Tu je potrebno istaknuti da se u ovom dijelu obrazloženja presude također navode i dokazi koji nisu provedeni na glavnoj raspravi, jer svjedoci koji se u tom dijelu spominju, nisu ispitani na glavnoj raspravi niti su njihovi iskazi čitani, što je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 3 ZKP/97 .

Stoga je zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka valjalo po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Kako su žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene iz drugih žalbenih osnova i razloga, to su za sada bespredmetne.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovoj odluci, ponovno provesti sve raspoložive dokaze, te će temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i izvesti valjane zaključke, koje će jasno i bez proturječja obrazložiti u svim odlučnim činjenicama u novoj, na zakonu osnovanoj presudi.

U Zagrebu, 18. rujna 2012 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.