Revr-1507/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1507/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika-protutužitelja H. – H. p. d.d. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-381/15 od 12. svibnja 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-490/12 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 20. veljače 2018.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke utvrđene su ništetnima odluke tuženika- protutužitelja (dalje: tuženika) broj DP-14170/10 od 31. svibnja 2011. i broj HP7/2-14168/11 od 7. srpnja 2011. kao nezakonite. U toč. II izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da mu tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) naknadi štetu u iznosu od 12.705,23 kn. U toč. III izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.562,50 kn. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je prihvaćena kao osnovana žalba tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. II izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za obvezivanje tužitelja na naknadu štete tuženiku u iznosu od 12.705,23 kn, a preinačena u pobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjske presude kojom se utvrđuju ništetne odluke tuženika broj DP-14170/10 od 31. svibnja 2011. i broj HP7/2-14168/11 od 7. srpnja 2011. kao nezakonite te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ujedno je drugostupanjskom presudom preinačena odluka o trošku sadržana u toč. III prvostupanjske presude na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio kojim je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu odluku sukladno navodima revizije.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći pitanje da li je ništetno rješenje donijeto od strane poslodavca u postupcima koji spadaju u sudsku nadležnost? Međutim tužitelj nigdje u reviziji nije naveo razloge u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da je tako postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji također pobija odluku o trošku parničnog postupka, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Na osnovu navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja ukupno odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. veljače 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.