Rev-x-68/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 68/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz P., koju zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2561/09-2 od 12. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3690/04-155 od 24. travnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2014.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se na ime naknade štete naloži tuženici isplatiti tužiteljici 220.000,00 kn sa zateznim kamatama te za dospjele iznose rente 84.720,00 kn i 492.412,76 kn sa zateznim kamatama, kao i isplatiti ubuduće mjesečne iznose rente 5.027,61 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 50.940,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica navodeći kao razloge zbog kojih je revizija podnesena postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati

đenje.

prvostupanjskom sudu na ponovno su

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U prvom redu valja istaći da revizija nije dopuštena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. ZPP), zbog čega revizijski sud nije bio ovlašten ispitati osnovanost onih revizijskih navoda koji bilo izričito ili u sebi uključuju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, podnositeljica revizije se samo uopćeno poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka koji revizijski razlog ni numerički niti sadržajno pobliže ne određuje i obrazlaže, zbog čega revizijski sud također nije bio ovlašten ocjenjivati je li u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev radi naknade štete zbog smrti bliske osobe istaknut protiv Republike Hrvatske pozivanjem na odgovornost za rad i postupanje oružanih snaga.

U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je 4. studenoga 1991. u noći oko 1,00 sat pok. suprug tužiteljice I. B. smrtno stradao, a usmrtio ga je vojnik M. B., pripadnik Teritorijalne obrane Č., u vrijeme borbene pripravnosti dok se po zapovijedi nalazio na stražarskom mjestu radi osiguranja dvorca u M. u Z., a bila je riječ o vojnom, čuvanom objektu u kojem su bile smještene snage Teritorijalne obrane, naoružanje i streljivo,

- da je samom štetnom događaju prethodila rafalna paljba koja se u par navrata čula u čega je čuo pucnjavu otprilike na okolici, zbog čega se M. B. sklonio (iza kontejnera), nakon

udaljenosti od 30 metara od dvorca i tada je na toj udaljenosti vidio čovjeka da hoda cestom i puca iz automatske puške, a ispalio je dva hica u zrak,

- da je tu osobu nekoliko puta upozorio da prestane pucati i da odbaci oružje riječima: "Baci oružje!",

- da je navedena osoba to izričito odbila, viknula: "Neću se predati!" te skočila u jarak (grabu) koja se nalazila pored ceste, pri tome držeći pušku u ofanzivnom položaju (da su usta cijevi bila usmjerena prema M. B.), nakon čega je M. B. ispalio više metaka u njegovom pravcu te ga usmrtio,

- da je balističkim vještačenjem pronađeno na licu mjesta 14 čahura od metaka iz automatske puške M. B., a 7 čahura od metaka iz automatske puške unesrećenog, od kojih se, prema navodima same revizije, 5 čahura nalazilo u njegovoj neposrednoj blizini,

- da su prostrijelni kanali na tijelu oštećenog upućivali na zaključak da je on ležao u jarku uzdignute glave iznad razine ceste, sučelice okrenut licem prema ustima cijevi oružja iz kojeg su ispaljeni hici te izbačenim desnim ramenom prema naprijed, a što bi odgovaralo položaju kada oštećenik drži pušku na desnom ramenu i cilja u pravcu M. B.,

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje balističkog vještaka,

- da je Državno odvjetništvo u istražnom postupku odustalo od kaznenog progona protiv M. B. uz navode da je riječ o nužnoj obrani.

Na osnovu izloženih odlučnih činjenica, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji ocijenili su da u opisanim okolnostima odvijanja štetnog događaja ne postoji odgovornost države, što prihvaća i revizijski sud.

Suglasno čl. 218. st. 1. mjerodavnog Zakona o službi u oružanim snagama, koji je preuzet čl. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz područja obrane koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički propisi ("Narodne novine" broj 52/91), određeno je da za štetu odgovara država ako je štetu počinila vojna osoba u svezi s obavljanjem službe, osim ako dokaže da je vojna osoba u danim okolnostima postupala onako kako je trebalo.

Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova koje prihvaća i revizijski sud, tuženica je dokazala da je stražar M. B. pucajući prema unesrećenom u danim okolnostima u potpunosti postupio onako kako je trebalo, odnosno u skladu s pravilima stražarske službe, zbog čega nema odgovornosti države za rad i postupanje oružanih snaga na temelju navedene zakonske odredbe.

Naime, usprkos prethodno višestruko ponavljanim upozorenjima koje je vojnik na straži dao unesrećenom da baci oružje i prestane pucati, unesrećeni je to izričito odbio, skočio u grabu s druge strane ceste i zauzeo ofanzivni položaj prema vojniku na straži, a pet čahura od metaka koje je preminuli ispalio iz svoje automatske puške nađeno je u njegovoj neposrednoj blizini.

Nadalje, revizijski sud ne nalazi da bi u okolnostima konkretnog slučaja mogla postojati odgovornost za štetu po nekoj drugoj osnovi, npr. od opasne stvari (automatska puška u vlasništvu tuženice), neovisno o tome je li štetna radnja počinjena u svezi s obavljanjem službe, jer bi u svakom slučaju prethodnom ponašanju unesrećenog trebalo pridati značaj isključive radnje zbog koje je šteta nastala, a koju vojnik koji se nalazio na stražarskom mjestu nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti. U njegovom postupanju postoji isključenje protupravnosti štetne radnje jer je vojnik na straži pred čuvanim vojnim objektom ovlašten pa čak i dužan pucati u osobu koja na njegov poziv ne stane, te ugrožava i nadalje stražarsko mjesto, a posebice kada se stražar nalazi u stanju nužne obrane, kako su to zaključili nižestupanjski sudovi.

Zbog svega rečenog nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu treba istaći da se suština revizijskih navoda svodi na prigovore činjenične naravi, iznošenje vlastite selektivne i subjektivne ocjene dokaza kojom se ne može dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Zbog toga valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.