I Kž-699/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te dr. Pavišić Berislava, mr. Zmajević Branka Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R.I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. KZH i dr., odlučujući o žalbi javnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 1. rujna 1992. K 84/90-38 (Kv 286/92-1), u sjednici odrćanoj 15. listopada 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-699/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po čl. 50. st. 1. KZJ, osudjeniku je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 9. rujna 1990. - pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 699/1992-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice, kao predsjednika vijeća, te dr. Pavišić Berislava, mr. Zmajević Branka Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R.I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. KZH i dr., odlučujući o žalbi javnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 1. rujna 1992. K 84/90-38 (Kv 286/92-1), u sjednici odrćanoj 15. listopada 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.B.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba javnog tužitelja kao neosnovana i potvrdjuje prvostepena presuda.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Okružni sud u Bjelovaru temeljem čl. 401. st. 1. t. 1. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), u postupku tzv. nepravog ponavljanja krivičnog postupka, preinačio je u odluci o kazni presudu Okružnog suda u Bjelovaru od 3. XII. 1990. br. K 84/90, a koja je preinačena u pravnoj oznaci djela presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. II. 1991. br. Kž 33/91, a kojom je, os. R.I., zbog kriv. djela iz čl. 83. st. 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH) u vezi čl. 19. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, i u odluci o kazni pesudu Okružnog suda u Bjelovaru od 20. V. 1991. br. K 29/91, kojom je os. R.I. oglašen krivim, zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZJ, i osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a koja presuda je u cijelosti potvrdjena presudom Vrhovnog suda
I Kž 699/92
Republike Hrvatske od 4. III. 1992. br. Kž 551/91,
- i po čl. 48. st. 2. t. 3. KZJ osudio os. R.I. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
Po čl. 50. st. 1. KZJ, osudjeniku je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne od 9. rujna 1990. - pa nadalje.
Protiv te presude podnio je žalbu javni tužitelj zbog odluke o kazni i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da os. Radelić Ivicu osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.
Javni tužitelj Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba javnog tužitelja uvaži, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i os. R.I. osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio os. R.I. na preblagu kaznu "jer nije vodio računa u dovoljnoj mjeri o prethodnoj osudjivanosti osudjenika kao ni o upornosti osudjenika prilikom vršenja krivičnih djela."
Suprotno navodima žalitelja, i ovaj drugostepeni sud je mišljenja da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) godina ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZJ, a okolnosti koje ističe žalitelj u žalbi (osudjivanost osudjenika, upornost u izvršenju krivičnih djela) našle su svoje primjereno mjesto prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, tako da će se upravo kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) godina ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja - kako to ističe i prvostepeni sud. Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, a u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu os. R.I., odlučeno je kao u izreci a temeljem čl. 384. ZKP.
U Zagrebu, 15. listopada 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Horvatinović mr. Ružica, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši
stručni referent:
(Vladimir
Vuletin)