Legislator Case Law & Legislation
Rev-540/1993-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on permanent support contract, upholding lower court's finding of valid performance.

Case Number Rev-540/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment confirming a permanent support contract. The lower courts found that the defendants validly fulfilled their obligations regarding care, housing, and food, thereby negating any grounds for contract termination. The court ruled that since the defendants performed their duties, the plaintiff's claim for invalidity based on unfulfilled purpose was unsupported by the established facts.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 10.; The appellate court must reject an appeal if the lower courts validly ascertained all material facts and the appellant fails to prove a significant procedural violation or error in applying substantive law.

Keywords

AI generated
permanent support contract contract invalidity performance of obligations appellate review procedural violation substantive law application contract termination

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužiteljice su pravovremeno izjavile reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl.
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju povredu, prema odredbi čl.
čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 370. st. 1. Zakona o parničnom postupku
u vezi sa odredbom čl. 370. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju
To znači da nije bilo pretpostavki ni za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.
čl. 51. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Prema tome, revizijski razlozi odnosno navodi nisu ostvareni odnosno opravdani, pa je reviziju, u smislu odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, valjalo odbiti kao neosnovanu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 540/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.V. iz K., Š. br. …, i dr., koje zastupa K.A., odvjetnik u J., protiv tuženih L.D. i dr. iz H. br. …, koje zastupa R.S., odvjetnik u K., radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-305/92 od 7. rujna 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-377/91 od 21. travnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu br. P-377/91 od 21. travnja 1992. godine tužiteljice su odbijene sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se ništavim ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između L.D. i M. kao davaoca uzdržavanja i K.I. kao primaoca uzdržavanja koji je sklopljen dana 22. veljače 1989. godine.

Određuje se u zemljišno-knjižnom ulošku 1320 k.o. M. uspostava zemljišno-knjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva na nekretnini kčbr. 150/2 s imenom i vlasnikom tuženih L.D. i M., uz istovremeni upis te nekretnine na ime i vlasništvo tužiteljica S.V. i M.S. te se nalaže tuženima da tužiteljicama naknade prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-305/92 od 7. rujna 1992. godine, odbijanjem žalbe tužiteljica, navedena je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužiteljice su pravovremeno izjavile reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlažu, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tuženi su odgovorili na reviziju i predložili da se kao neosnovana odbije.

Republički javni tužitelj nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što nije ostvarena ni relativno bitna povreda na koju se indirektno ukazuje, ona iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 370. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, takva povreda može biti ostvarena (i) pred drugostupanjskim sudom, ali samo tada kada taj sud ne reagira ukidanjem prvostupanjske odluke u povodu opravdanog prigovara pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ovom su slučaju sve činjenice koje su iznijeli sudovi nižeg stupnja valjano utvrđene, te nedvojbeno proizlaze iz rezultata raspravljanja i valjane ocjene izvedenih dokaza. Svakako se to odnosi i na ukupnost onih činjenica u vezi sa izvršavanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tuženih, pa je takve činjenice (ukoliko su uopće odlučne za zakonitost odluke) revizijski sud dužan respektirati, s obzirom da se revizija, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Utvrđene činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da su tuženi kao davatelji uzdržavanja - brinući se oko njege i liječenja, spremanja kuće i hrane, obrađivanjem vrta i izgradnjom ograde, organizacijom pokopa i kasnijem podizanju spomenika i sl. - izvršavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. To znači da nije bilo pretpostavki ni za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju. To, međutim, tužitelji nisu ni zatražili. Zahtijevali su utvrđenje ništavosti ugovora spominjući između ostaloga neostvarenje svrhe samog pravnog posla. Ukoliko je riječ o osnovi pravnog posla kao razloga ništavosti onda je i ta (jedino sporna) pretpostavka valjanosti ispunjena. Naime, ugovor je u skladu sa zakonom, a osnova mu je i inače dopuštena, tj. nije protivna Ustavu Republike Hrvatske ni moralu društva (arg. iz odredbe čl. 51. preuzetog i izmijenjenog Zakona o obveznim odnosima).

Prema tome, revizijski razlozi odnosno navodi nisu ostvareni odnosno opravdani, pa je reviziju, u smislu odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 10. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.