Revr-787/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 787/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Đ. iz D. L., …, zastupanog po punomoćniku M. B. iz H. udruge sindikata Z., …, protiv tuženika INA I. nafte d.o.o., …, zastupan po punomoćniku S. Š. S., radi poništenja otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-98/05 od 23. lipnja 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-342/04 od 15. prosinca 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž- 98/05 od 23. lipnja 2005. godine i presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-342/04 od 15. prosinca 2004. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gospiću broj Gž-98/05 odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-342/04 od 15. prosinca 2004. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom utvrđena nezakonitom odluka tuženika od 21. travnja 2004. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju i aneksa tom Ugovoru, time da radni odnos tužitelja nije prestao, kako je to sve pobliže navedeno u točki I izreke prvostupanjske presude.

Nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu ili na druge odgovarajuće poslove.

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom Odluku tuženika od 21. travnja 2004. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, i aneksu tog ugovora, kao i vraćanje na rad na poslove radnog mjesta na kojem je do otkaza radio, odnosno na odgovarajuće druge poslove. Obrazlaže to time da nije počinio povrede koje mu se stavljaju na teret.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev, pri čemu drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske odluke, polazeći, u bitnome, od zaključka da „tuženik nije utvrđivao mogućnost da bi eventualne nepravilnosti u radu benzinske postaje bile učinjene u prethodnoj smjeni“ iz čega slijedi i daljnji zaključak nižestupanjskih sudova da iz činjenice da je za vrijeme izvršenog nadzora rada benzinske postaje od strane tuženika, tužitelj bio sam u benzinskoj postaji, ne slijedi zaključak da je počinio povrede koje mu se stavljaju na teret.

Navedeno zaključivanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u suprotnosti je sa sadržajem spisa i rezultatima provedenih dokaza, ne predstavlja ocjenu odlučnih okolnosti, koje su utvrđene kao razlog izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužitelju, te upućuje na pogrešan pravni pristup u primjeni materijalnog prava kod ocjene zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju u smislu odredaba čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03).

Iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu tj. Izvješća broj 7/04 Odsjeka za nadzor poslovanja, o izvršenoj kontroli poslovanja benzinske postaje Udbina, proizlazi i navedeno je da su utvrđene slijedeće nepravilnosti:

- višak gotovine u blagajni, 2.291,60 kuna

- neregistrirana prodaja goriva, 2.298,84 kuna

- neregistrirana prodaja ukupno:4.513,36 kuna (58,9 %)

- stvarno izračunato stanje blagajne, manjak od 2.226,21 kuna, a koji predstavlja razliku zatečenih sredstava plaćanja prema ispisu blagajne iz neregistrirane prodaje.

Tužitelju je također stavljeno na teret da se nije pridržavao odredaba Pravilnika, što je sve pobliže specificirano u navedenom Izviješću.

Utvrđeno stanje koje je zatečeno prilikom kontrole benzinske postaje u Udbini i koje je opisano i navedeno u spomenutom Izviješću, najvećim dijelom i nije predmet osporavanja (manjak gotovine u blagajni odnosno stvarno stanje blagajne, neregistrirana prodaja goriva).

U svezi s time treba navesti da i samo jedna počinjena povreda obveza iz radnog odnosa može biti dovoljan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu, ako joj se može pridati značaj osobito teške povrede radne obveze.

U navedenim okolnostima konkretnog slučaja općenite pretpostavke o mogućnosti da bi nepravilnosti u radu benzinske postaje koje su utvrđene prilikom kontrole u smjeni tužitelja mogle biti učinjene u prethodnoj smjeni, ne mogu biti razlogom da se otkloni svaki značaj utvrđenih nepravilnosti u radu smjene tužitelja, a što su prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili uzeti u obzir prilikom ocjene o postojanju opravdanih razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju, temeljem čl. 107. Zakona o radu.

Pri tome, se posebno naglašava da je u postupku utvrđeno, a što također nije sporno, da je obveza tužitelja prilikom preuzimanja rada u svojoj smjeni, sastojala i u tome da izvrši primopredaju, suglasno izričitim odredbama važećih Pravilnika tuženika, pa eventualni propusti kod izvršene primopredaje, koji se također spominju kao mogućnost, također ne bi mogli sami po sebi otkloniti odgovornost tužitelja za utvrđene nepravilnosti.

Slijedom svega izloženog, ovaj revizijski sud smatra da su ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s odredbama čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 112/01 i 117/03 - dalje ZPP), pa je stoga temeljem odredaba čl. 394. i 395. st. 2. ZPP-a, reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.