Gzp-1616/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1616/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja A. S. iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 9. rujna 2010, 29. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. S., u iznosu od 500,00 (petsto) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 9. rujna 2010. podnio, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Puli poslovnog broja Ovr-1173/07, koji se po podnesenoj žalbi vodio pred Županijskim sudom u Puli, pod poslovnim brojem Gž-2521/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-1173/07, te očitovanja istog od 4. studenog 2010., utvrdio sljedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- rješenjem od 8. lipnja 2006. sud je obustavio ovrhu,

- protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli ovrhovoditelji 12. lipnja 2006.,

- sud drugog stupnja je rješenjem od 16. travnja 2007. uvažio žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja o obustavi ovrhe te je ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak u odnosu na I ovršenika,

- 3. srpnja 2007. II ovršenica podnijela je zahtjev za naknadu ovršnog troška,

- podneskom od 16. srpnja 2007. ovrhovoditelji su zatražili nastavak ovršnog postupka u odnosu na II ovršenika,

- zaključkom od 25. srpnja 2007. banke su pozvane da sudu dostave podatke o računima ovršenika,

- podneskom od 30. srpnja 2007. ovrhovoditelji su stavili daljnje prijedloge za nastavak ovršnog postupka,

- zaključkom od 20. studenog 2007. određeno je novo financijsko vještačenje,

- 15. siječnja 2008. zaprimljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka,

- 22. siječnja 2008. ovrhovoditelji su zatražili povrat ostatka uplaćenog predujma,

- podneskom od 3. siječnja 2008. ovrhovoditelji su se očitovali na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke,

- podneskom od 4. veljače 2008. ovršenik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka,

- 4. travnja 2008. održano je ročište na kojem je saslušan vještak,

- podneskom od 11. travnja 2008. ovršenik predlaže da se vještak izjasni o stanju duga te da se nakon toga ovrha obustavi,

- zaključkom od 7. siječnja 2009. vještak je pozvan da dopuni svoj nalaz i mišljenje,

- podneskom od 15. siječnja 2009. ovrhovoditelji su požurili postupanje suda,

- 9. srpnja 2009. vještak je dostavio sudu dopunu nalaza i mišljenja,

- na dopunu nalaza i mišljenja ovršenik se očitovao 21. rujna 2009.,

- 22. rujna 2009. na dopunu nalaza i mišljenja očitovali su se ovrhovoditelji i stavili zahtjev za izuzeće suca,

- rješenjem predsjednice Općinskog suda u Puli od 19. studenog 2009. odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za izuzeće suca,

- zaključkom od 30. studenog 2009. ovrhovoditelji su pozvani na uplatu predujma radi provođenja dopunskog vještačenja po vještaku financijske struke,

- zaključkom od 18. siječnja 2010. požuruje se postupanje po zaključku od 30. studenog 2009.,

- rješenjem zamjenika predsjednika Županijskog suda u Puli od 31. ožujka 2010. odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Puli,

- podneskom od 13. travnja 2010. ovrhovoditelji su ponovno zatražili izuzeće suca u ovom predmetu,

- rješenjem predsjednice Općinskog suda u Puli od 21. travnja 2010. odbačen je zahtjev ovrhovoditelja za izuzeće suca,

- zaključkom od 26. travnja 2010. određeno je provođenje financijskog vještačenja,

- podneskom od 7. svibnja 2010. ovrhovoditelji prigovaraju osobi imenovanog vještaka,

- 17. svibnja 2010. zaprimljen je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke,

- podneskom od 24. svibnja 2010. ovršenik je predložio obustavu ovršnog postupka uz naknadu ovršnog troška,

- podneskom od 26. svibnja 2010.g. ovrhovoditelji su se očitovali na nalaz i mišljenje vještaka,

- rješenjem od posl. br. Ovr-383/11 od 14. lipnja 2010. utvrđeno je da je ovrha dovršena te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja od 23. siječnja 2008. za naknadom daljnjeg ovršnog troška,

- rješenjem od 14. lipnja 2010. naloženo je ovrhovoditeljima da ovršenici plate ovršni trošak,

- podneskom od 29. lipnja 2010. ovršenik je zatražio naknadu ovršnog troška,

- 29. lipnja 2010. ovršenik je podnio žalbu na rješenje od 14. lipnja 2010.,

- 6. srpnja 2010. ovrhovoditelji su podnijeli žalbe na rješenja od 14. lipnja 2010.,

- podneskom od 6. kolovoza 2010. ovršenik predlaže da se odluči o njegovom zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka,

- sud drugog stupnja je rješenjem posl. br. Gž-2522/10 od 20. rujna 2010. odbio žalbe ovrhovoditelja kao neosnovane te je potvrdio rješenja suda prvog stupnja od 14. lipnja 2010.,

- 21. listopada 2010. zaprimljena je dopuna žalbe ovrhovoditelja na rješenje od 14. lipnja 2010.,

- 4. studenog 2010. predlagatelj je primio odluku suda drugog stupnja posl. br. Gž- 2522/10 od 20. rujna 2010.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Kako je već pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Puli od 1. lipnja 2006. predlagatelju priznato pravo na naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku za razdoblje do 1. lipnja 2006., to se u predmetnom slučaju pravno relevantno razdoblje ima računati upravo od navedenog dana i traje do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, odnosno do 29. travnja 2010., a što ukupno iznosi četiri (4) godine, deset (10) mjeseci i dvadesetosam (28) dana.

U pogledu postupanja nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, valja reći da njegovo postupanje unatoč tome što je poduzimao radnje nije bilo ažurno jer ovrha nije bila dovršena u roku određenom rješenjem ovog suda posl. br. Gzp- 10/06 od 1. lipnja 2006. To posebno stoga jer je riječ o ovršnom postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju (članak 13. Ovršnog zakona „Narodne novine“ broj 57/96). Pritom posebno valja napomenuti da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika (ovrhovoditelja), već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe, a sagledavajući u cjelini konkretni ovršni postupak, ovaj sud smatra kako ovrha nije provedena ekonomično i učinkovito. Postupanje drugostupanjskog suda ovaj sud ocjenjuje neažurnim jer je o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja prvostupanjskog suda odlučio nakon više od 10 mjeseci.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku ovrhovoditelj) svojim držanjem u ovrsi značajno pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako iz spisa proizlazi da ovdje predlagatelj u razmatranom postupku ovrhe ima svojstvo ovrhovoditelja, pri čemu se predmetna ovrha vodi na temelju ovršne isprave radi tražbine koju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku i da je vještačenjem utvrđeno da je ovršenik uplatom od 10. ožujka 2003. predmetni dug preplatio. Nadalje, ovaj sud uočio je kako je tijekom postupka tužitelj u tri navrata podnosio zahtjev za izuzećem sudaca nadležnog suca, čime je izravno pridonio ukupnom trajanju postupka, osobito imajući na umu da su dva njegova zahtjeva u konačnici bila odbijena, a treći odbačen kao nedopušten. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku. Doprinos predlagatelja ovaj sud vidi i u činjenici da u određenom mu roku nije postupio po zaključku suda od 30. studenog 2009.

Iako je ovršni postupak po svojoj prirodi nesporan, u predmetnom slučaju kod provedbe ovrhe uočeno je postojanje elemenata koji upućuju na složenost postupka obzirom da je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje, a koje je vještak u dva navrata i dopunio. Nadalje, tijekom postupka valjalo je poduzeti odgovarajuće postupovne radnje glede ukupno tri podnesena prijedloga za izuzeće. Složenosti postupka pridonosi i subjektivna kumulacija na aktivnoj i na pasivnoj strani.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos znatnoj složenosti postupka i rečenom doprinosu predlagatelja duljini postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01- pročišćeni tekst, 55/01 - ispravak), 76/10.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, činjenicu da je još 10. ožujka 2003. dug preplaćen, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. travnja 2011.

S U D A C:

Đuro Sessa, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.