Gž-105/2018-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-105/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.K. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D.D, odvjetnik u R. protiv tuženika: 1) N. L. d.d. R., OIB: …, koga zastupa punomoćnica dr. sc. A.H., odvjetnica u R. te 2) E.P. iz R., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu V.J.,Š.,S.,J. & J. iz R., radi objave informacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-109/16 od 27. prosinca 2017., u sjednici održanoj 7. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja G.K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-109/16 od 27. prosinca 2017. pod toč. I.1. i 2. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi : "što je gospodin G.K. u više navrata demantirao informacije koje su upućivale na njega kao mogućeg počinitelja navedenih kaznenih dijela".

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-109/16 od 27. prosinca 2017. pod toč. I. 1. i. 2 (osim u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke), II. i IV. izreke tako da se u tom dijelu sudi:

1. Nalaže se tuženicima pod 1) N.l. d.d. R. i 2) E.P. da, u prvom slijedećem tiskanom izdanju dnevnog lista N.l., bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bili objavljeni tekstovi, objavi slijedeću informaciju:

Temeljem čl. 55. Zakona o medijima, a nakon donošenja pravomoćne oslobađajuće presude u postupku koji se vodio protiv gospodina G.K. da bi počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 Kaznenog zakona tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, N.l. objavljuje informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu iz siječnja 2016. godine odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je potvrđena oslobađajuća presuda iz rujna 2015. godine, kojom je gospodin G.K. oslobođen svih optužbi.

Riječ je o slučaju o kojemu je N.l. više puta imenovao gospodina G.K. povodom navedenih kaznenih djela u svojim tiskanim izdanjima dana 18. srpnja 2013. godine, 19. srpnja 2013. godine, kao i na Internet stranicama www… dana 17. srpnja 2013. godine, dana 22. srpnja 2013. godine, dana 14. listopada 2013. godine te dana 15. veljače 2014. godine.

2. Nalaže se tuženicima pod 1) N.l. d.d. R. i 2) E.P. da, u roku od 24 sata, na Internet portalu www… u nakladi N.l. d.o.o. R., objavi bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bili objavljeni tekstovi, slijedeću informaciju:

Temeljem čl. 55. Zakona o medijima, a nakon donošenja pravomoćne oslobađajuće presude u postupku koji se vodio protiv gosp. G.K. da bi počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 Kaznenog zakona tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, N.l. objavljuje informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu iz siječnja 2016. godine odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je potvrđena oslobađajuća presuda iz rujna 2015. godine kojom je gospodin G.K. oslobođen svih optužbi.

Riječ je o slučaju o kojem je N.l. više puta imenovao gospodina G.K. povodom navedenih kaznenih djela u svojim tiskanim izdanjima dana 18. srpnja 2013. godine i dana 19. srpnja 2013. godine, kao i na Internet stranicama www…. dana 17. srpnja 2013. godine, dana 22. srpnja 2013. godine, dana 14. listopada 2013. godine te dana 15. veljače 2014. godine.

III. Nalaže se tuženicima pod 1) N.l. d.d. R. i 2) E.P. da tužitelju G.K. naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. prosinca 2013. kao dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužitelja G.K. za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženicima pod 1) N.l. d.d. R. i 2) E.P. da tužitelju G.K. solidarno naknade troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

» I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku N.l. d.d. R. i 2. tuženiku E.P. da, u prvom slijedećem tiskanom izdanju dnevnog lista N.l., bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bili objavljeni tekstovi pod rednim brojem I. ove tužbe, objavi slijedeću informaciju:

Temeljem čl. 55. Zakona o medijima, a nakon donošenja pravomoćne oslobađajuće presude u postupku koji se vodio protiv gospodina G.K. da bi počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 Kaznenog zakona tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, N.l. objavljuje informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu iz siječnja 2016. godine odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je potvrđena oslobađajuća presuda iz rujna 2015. godine, kojom je gospodin G.K. oslobođen svih optužbi.

Riječ je o slučaju o kojemu je N.l. više puta imenovao gospodina G.K.povodom navedenih kaznenih djela u svojim tiskanim izdanjima dana 18. srpnja 2013. godine, 19. srpnja 2013. godine, kao i na Internet stranicama www… dana 17. srpnja 2013. godine, dana 22. srpnja 2013. godine, dana 14. listopada 2013. godine te dana 15. veljače 2014. godine, a što je gospodin G.K. u više navrata demantirao informacije koje su upućivale na njega kao mogućeg počinitelja navedenih kaznenih djela.

2. Nalaže se 1. tuženiku N.l. d.d. R. i 2. tuženiku E.P. da, u roku od 24 sata, na Internet portalu www… u nakladi N.l. d.o.o. R., objavi bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji su bili objavljeni tekstovi pod rednim brojem I. ove tužbe slijedeću informaciju:

Temeljem čl. 55. Zakona o medijima, a nakon donošenja pravomoćne oslobađajuće presude u postupku koji se vodio protiv gosp. G.K. da bi počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2 Kaznenog zakona tijekom lipnja i srpnja 2013. godine, N.l. objavljuje informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu iz siječnja 2016. godine odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te je potvrđena oslobađajuća presuda iz rujna 2015. godine kojom je gospodin G.K. oslobođen svih optužbi.

Riječ je o slučaju o kojem je Novi list više puta imenovao gospodina G.K. povodom navedenih kaznenih djela u svojim tiskanim izdanjima dana 18. srpnja 2013. godine i dana 19. srpnja 2013. godine, kao i na Internet stranicama www…. dana 17. srpnja 2013. godine, dana 22. srpnja 2013. godine, dana 14. listopada 2013. godine te dana 15. veljače 2014. godine, a što je gospodin G.K. u više navrata demantirao informacije koje su upućivale na njega kao mogućeg počinitelja navedenih kaznenih djela."

II. Nalaže se tužitelju G.K. da 1. tuženiku N.l. d.d. R. nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 5.312,50 kn, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 6.250,00 kn, zahtjev 1. tuženika N.l. d.d. R. za nadoknadu parničnih troškova odbija se.

IV. Nalaže se tužitelju G.K. da 2. tuženiku E.P. nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 5.312,50 kn, u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 7.375,00 kn, zahtjev 2. tuženika E.P. za nadoknadu parničnih troškova odbija se.«

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj u odnosu na toč. I., II. i IV. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se, u bitnome, ističe da je tužitelj od tuženika zahtijevao objavu informacije o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja sukladno čl.

55. Zakona o medijima. Sud se u pobijanoj presudi poziva na zakonske odredbe koje uopće nisu u svezi s predmetom tužbenog zahtjeva, ispuštajući dijelove zakonskih odredbi, navodeći ih drugačije od onoga kako su one u svojoj cjelini zakonski predviđeni te ih pritom pogrešno tumači i primjenjuje na način da na njima temelji svoju odluku. Presuda je nerazumljiva, sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te postoji proturječje između odlučnih činjenica na način na koje su one utvrđene i razloga presude. Prvostupanjski sud se referira isključivo na odredbe o objavi ispravka informacija sukladno čl.

40. Zakona o medijima ignorirajući činjenicu da se u predmetnom slučaju radi o objavi informacija o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude u smislu odredbe čl.

55. istog Zakona na kojoj tužitelj temelji zahtjev u ovom postupku. Naglašava se da se na objavljivanje informacije iz st.

1. navedenog članka primjenjuju odredbe Zakona o medijima koje se odnose na objavljivanje ispravka informacije. Naime, tužitelj se obratio tuženicima sa zahtjevom za objavu informacije o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude na koji su se isti oglušili, te isti uopće tužitelju kao podnositelju zahtjeva nisu niti odgovorili, a kamoli da su obrazložili razloge za takvo postupanje u skladu s gore navedenim zakonskim odredbama. Radi toga je tužitelj bio primoran pokrenuti ovaj postupak u svrhu zaštite svojih prava. Međutim, sud je izveo zaključak kako prvotuženik nije pasivno legitimiran te je na taj način propustio primijeniti odredbu čl.

55. Zakona o medijima pozivajući se na odredbu čl.

40. st.

1. upućujući kako jedino drugotuženik kao glavni urednik može biti pasivno legitimiran što nije u skladu sa zakonskim uređenjem predmetnog pitanja. Nadalje, vezano uz razloge odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika sud upućuje na primjenu odredbe čl.

48. Zakona o medijima, pa nalazi da je drugotuženik uspio dokazati postojanje okolnosti iz čl.

48. st.

2. navedenog Zakona zbog kojih nije dužan objaviti ispravak, a sve iz razloga što je prema mišljenju suda tužitelju bilo omogućeno pravo na izjašnjavanje o objavljenim činjenicama, te i iz razloga što se "u nekim od spornih članaka više polemizira s izborom ravnatelja H. nego što se piše o tužitelju" zbog čega nalazi da tužitelju nije povrijeđeno pravo na privatnost jer je tužitelj u to vrijeme imao svojstvo javne osobe. Na opisani način prvostupanjski sud čini povredu u smislu pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom da predmet zahtjeva nije objava ispravka već objava informacija o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude iz čl.

55. st.

1. Zakona o medijima. Ukoliko bi navedeni Zakon na način kako to sud pogrešno tumači dozvoljavao tuženiku da dokazuje točnost činjenica iz objavljene informacije tada bi u tom smislu bilo dozvoljeno raspravljati o razlozima i zakonitosti pravomoćne oslobađajuće presude, što je potpuno promašena pravna konstrukcija. Bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st.

2. toč.

11. Zakona o parničnom postupku ogleda se u tome da prvostupanjski sud smatra da je tuženik dokazao okolnosti zbog kojih nije dužan objaviti ispravak informacije zaključujući o postojanju razloga navedenih u čl.

42. st.

4. Zakona o medijima, a koji zaključak uopće nije moguće ispitati s obzirom da razlozi koje sud navodi za takvu odluku nisu u korelaciji s predmetom spora. Sud nadalje izvan okvira postavljenog zahtjeva utvrđuje da drugotuženik s obzirom na sve provedene dokaze svoja saznanja o predmetnom slučaju je crpio iz javno dostupnih podataka i razgovora s tužiteljem. Način dolaženja tuženika do podataka navedenih u novinskim člancima vezan je uz obvezu naknade štete u smislu odredbe čl.

21. Zakona o medijima. Prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelj u sporno vrijeme obnašao dužnost člana nadzornog odbora te da je kao javna osoba lišen zaštite privatnosti s obzirom na postojanje opravdanog zanimanja javnosti za objavu informacija koje su objavljene u spornim člancima. Međutim, u spornom vremenu tužitelj nije obnašao navedenu dužnost, ali da se isti mogu dovesti u vezu s ranijom službom tužitelja, što uopće nije predmet ovog postupka, time bi još i više interes javnosti predstavljala objava informacije o donesenoj pravomoćnoj oslobađajućoj presudi. Nadalje, prvostupanjski sud neispravno primjenjuje odredbu čl.

51. st.

4. Zakona o medijima. Naime, navedenim člankom propisano je kako je glavni urednik dužan u objavi navesti da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku iste. Međutim, to je nešto što je obvezan sastojak objave ispravka, no istim nije determiniran tužbeni zahtjev u ovakvim slučajevima traženja objave informacija u smislu da je on striktno sveden na citirano. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtjeva isključivo objavu informacije o donošenju pravomoćne presude temeljem odredbe čl.

55. Zakona o medijima na način kako je to pitanje uređeno tim propisom. Žalitelj pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. i IV. izreke kao nezakonitu. Slijedom svega navedenog predlaže preinačiti toč. I., II. i IV. izreke pobijane presude te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelju uz obvezu tuženicima da nadoknade troškove postupka tužitelju uključujući trošak sastava žalbe kao i sudske pristojbe na žalbu odnosno podredno da ukine pobijanu presudu u dijelu koji se ovom žalbom pobija te vrati predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke ovaj drugostupanjski sud osnovanim nalazi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. 1. i 2. i II. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, u konkretnom slučaju predmet zahtjeva ne predstavlja objava ispravka objavljenih informacija o čemu je prvostupanjski sud dao razloge, već se radi o objavi informacije o tužitelju koji je bio imenovan u medijima povodom kaznene prijave i zahtjevu objave informacije o tome da je u odnosu na istog donesena pravomoćno oslobađajuća presuda, a o kojem zahtjevu prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama.

Ovaj drugostupanjski sud, po čl. 373.a st. 3. ZPP, iako je našao da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona, nalazi da je prema stanju spisa moguće utvrditi bitne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome da li je prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Naime, kako je već navedeno predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao osobe imenovane u medijima povodom kaznene prijave, radi objavljivanja informacije da je pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.

Iz isprava priloženih spisu predmeta proizlazi:

- da je prvotuženik na portalu www… dana 17. srpnja 2013. objavio članak pod naslovom "Želio podvaliti D.: Prijeteće poruke seksualnog sadržaja slao član N.H-a?, Otkriven autor seks skandala" (l.s.7),

- da je 18. srpnja 2013. u dnevnom tisku izdanja N.l. objavljen članak pod naslovom "DORH rekao svoje, glavni tajnik S. nedužan u bizarnoj priči koju je iskonstruirao G.K. SEXGATE NA P., Član NO H. D. se svetio erotskim fotografijama?" (l.s.14),

- da je 19. srpnja 2013. u dnevnom tisku izdanja N.l. objavljen članak pod naslovom "SEXGATE ZAOKRET, K. vjetar u R. leđa" (l.s.13),

- da je na portalu www… 22. srpnja 2013. objavljen članak pod naslovom "K. zatražio da ga se isključi iz NO H. (l.s.11),

- da je naslov "G.K. optužnica zbog prijetećih mailova sa seksualnim sadržajem, Skandal na H. objavljen na istom portalu 14. listopada 2013. (l.s.9-10), a 15. veljače 2014. naslov "V. seks-skandal posao u državnoj agenciji, Bivši član NO H. G.K. dobro se uhljebio, ali čini se ne zadugo"(l.s.12),

- da je Županijski sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj Kž-888/15 donio presudu 19. siječnja 2016. kojom je odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj K-764/15 od 11. rujna 2015. kojom je G.K. oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. u svezi čl. 51. KZ/11 (l.s.22-23),

- da je dana 4. ožujka 2016. upućen zahtjev tužitelja glavnom uredniku N.H. i nakladniku da objave informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude u odnosu na tužitelja koje presude su im dostavljene u prilogu (l.s. 22-33, 40-49), te

- da tuženici nisu objavili informaciju o donošenju pravomoćne oslobađajuće presude.

Polazeći od tako utvrđenih bitnih činjenica, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika ima se raspraviti prvenstveno primjenom odredbe čl. 55. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04., 84/11. i 81/13.; dalje ZM) kojom je propisano da svaka osoba imenovana u medijima povodom kaznene prijave, istražnog zahtjeva, pokretanja istražnog ili kaznenog postupka ima pravo u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave ili odbijanja istražnog zahtjeva, odnosno pravomoćnog rješenja o obustavi postupka ili pravomoćne oslobađajuće presude zahtijevati od nakladnika objavljivanje informacije o tome.

Dakle, reći je da je prvotuženik kao nakladnik pasivno legitimiran, po odredbi čl. 55. st. 1. ZN, budući da je predmet tužiteljeva zahtjeva objava informacije o donošenju pravomoćno oslobađajuće presude, a ne objava ispravka objavljene informacije kako to nepravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Nadalje, istom odredbom u st. 2. propisano je da se na objavljivanje informacije iz st. 1. shodno primjenjuju odredbe tog Zakona koje se odnose na objavljivanje ispravka informacije, a odredbe o objavljivanju ispravka i odgovora sadržane su u glavi VI. tj. čl. 40. - 55. navedenog Zakona.

Prema čl. 40. st. 1. ZM svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

U stavku 3. istog članka određeno je da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

Osim toga, odredbom čl. 46. st. 1. ZM određeno je da ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

Kada se na konkretni slučaj shodno primjenjuju odredbe čl. 40. st. 1. i 3. te 46. st. 1. ZM sve u svezi čl. 55. st. 2. tog Zakona, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pasivno je legitimiran i glavni urednik, što među strankama u ovoj fazi postupka niti nije sporno. Prema odredbi čl. 48. st. 1. ZM rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena je na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka. Tuženiku je, kao razlog ne objavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenicu obuhvaćenu amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude (stavak 2. navedenog članka). U stavku 3. istog članka određeno je da će u sporovima radi objave ispravka sud odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema Zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

Tumačeći citiranu zakonsku odredbu ovaj drugostupanjski sud je stava da ista nije primjenjiva u raspravi povodom tužbe radi objave informacije o pravomoćno oslobađajućoj presudi kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, svrha ispravka objavljene informacije nije istovjetna svrsi objavljivanja informacije o pravomoćno oslobađajućoj presudi čija svrha nije ispravljanje netočne ili nepotpune informacije već samo objava da je donesena pravomoćno oslobađajuća presuda o imenovanom u mediju povodom kaznene prijave, pa se na konkretni slučaj ne može shodno primijeniti. Za slučaj da je tužitelj podnio tužbu za objavu ispravka tuženicima bi bilo, kao razlog za neobjavljivanje ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije (osim iz razloga navedenih u čl. 48. st. 2. ZM), a kako to nije u konkretnom slučaj to žalbeni navodi tužitelja u svezi (ne)pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o razlozima za izostanak obveze tuženika da objavi ispravak informacije nisu pravno odlučni.

Nadalje, prema odredbi čl. 51. st. 4. ZM glavni urednik je dužan u objavi ispravka navesti da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku presude.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda temeljem citirane odredbe tuženici su dužni navesti da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku pravomoćno donesene presude, u konkretnom slučaju, presude donesene u povodu odlučivanja o zahtjevu za objavu informacije o pravomoćno oslobađajućoj presudi, pa se utoliko ocjenjuje da zahtjev tužitelja nema nedostataka u sadržaju i formi budući odredba čl. 55. st. 1. ZM ne određuje isto, a iz konkretnog zahtjeva nedvojbeno slijedi da se radi o zahtjevu radi objave informacije o tužiteljevu pravomoćnom oslobođenju od optužbe da je počinio dva kaznena djela prijetnje.

Kako je, dakle, prema stanju spisa ovaj drugostupanjski sud utvrdio - da je u dnevnom izdanju N.l. i na Internet portalu www… u nakladi N.l. imenovan tužitelj povodom kaznenog djela prijetnje, - da je pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena dijela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-888/15, - da je po čl. 40. st. 3. u svezi čl. 55. st. 2. ZM podnio zahtjev za objavu informacije o pravomoćno oslobađajućoj presudi u prilogu dostavljajući prvostupanjsku odluku Općeg kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-764/15 te drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-888/15, - da tuženici nisu pisano obavijestili tužitelja o razlozima neobjavljivanja te informacije u smislu odredbe čl. 42. st. 5. u svezi čl. 55. st. 2. ZM te da je tužitelj unutar roka od tri mjeseca od donošenja pravomoćne oslobađajuće presude, podnio tužbu protiv tuženika kao glavnog urednika i nakladnika po čl. 46. st. 1. u svezi čl. 55. st. 2. odnosno čl. 55. st. 1. ZM to je ovaj drugostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Međutim, odredbom čl. 42. st. 3. ZM određeno je da se u istom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija ne može zajedno sa ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak, pa prema toj zakonskoj odredbi, koja se po ocjeni ovog drugostupanjski sud ima primijeniti na konkretni slučaj s obzirom na odredbu čl. 55. st. 2. ZM, neosnovanim se nalazi zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva objavu informacije o tome da je u više navrata demantirao informacije koje su upućivale na njega kao mogućeg počinitelja navedenih kaznenih djela, smatrajući da je riječ o komentaru koji nije dopušten u smislu navedene odredbe slijedom čega je odlučeno kao u izreci drugostupanjske presude pod točkom I.

Slijedom svega navedenog, a pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je, dakle, po odredbi čl. 373.a st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod toč. I. i II.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) slijedom čega je tužitelju priznato za sastav tužbe 500,00 kn, za sastav podneska od 24. lipnja 2016. 500,00 kn, pristup na ročište održano dana 17. studenoga 2016. 500,00 kn, sastav podneska od 9. prosinca 2016. 500,00 kn te pristup na ročišta od 21. prosinca 2016. 500,00 kn, 15. ožujka 2017. 250,00 kn odnosno 50 % nagrade (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), 19. svibnja 2017. 250,00 kn, 14. srpnja 2017. 500,00 kn 25. listopada 2017. 250,00 kn, 20. prosinca 2017. 500,00 kn što ukupno iznosi 4.500,00 kn kojem iznosu je pridodana sudska pristojba na tužbu u visini od 200,00 kn te sudska pristojba na presudu u iznosu od 200,00 kn tako da je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 4.900,00 kn, dok je za više zatražen iznos zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja odbijen kao neosnovan, budući da trošak zatražen za pristup na ročišta održana dana 15. ožujka, 19. svibnja i 27. prosinca 2017. nije zatražen u skladu s odredbama Tarife, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

Tužitelju je valjalo priznati trošak žalbenog postupka i to u visini od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan budući da tužitelj nije određeno naveo visinu tog troška sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. III. i V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 7. veljače 2018.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica