Rev-2344/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2344/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz K., zastupanog po punomoćnici S. D. P., odvjetnici u K., protiv tuženika Nogometnog kluba M., M., zastupanog po punomoćniku dipl. iur. M. I., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-5204/11-2 od 5. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-566/10-40 od 4. kolovoza 2011., u sjednici održanoj 7. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.917,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke presude, tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.200,00 kn u točki II. izreke presude, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.667,71 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju „zbog neujednačenosti prakse istog suda i istog izvjestitelja“ koji u dva identična predmeta zauzima različite stavove jer u jednom predmetu primjenjuje, a u drugom ne primjenjuje Statut tuženika.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b tog Zakona (točka 3.).

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ovoj pravnoj stvari je 20.117,50 kn, a drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena na osnovi odredbe iz članka 373.a i 373.b ZPP-a, niti se radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Stoga revizija na osnovi odredbe članka 382. stavak 1. ZPP-a u ovom slučaju nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a valjalo odbaciti.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).

Prema tome, da bi se uopće moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da su u reviziji izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata tada, u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o takvoj reviziji.

Podnoseći izvanrednu reviziju tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje već samo navodi da „isti sudac izvjestitelj zauzima različite stavove uvodeći nesigurnost i nepovjerenje takvom sudskom praksom“.

Stoga podnesena revizija ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije. Iz tih razloga revizija tuženika na osnovi odredbe članka 382. stavak 2. ZPP-a nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a valjalo odbaciti.

Zagreb, 7. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.