IV Kž-112/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-112/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu – višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja R. d.o.o. L., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 01. kolovoza 2000. godine br. Kio-276/99 (Kv-111/00), u sjednici održanoj dana 05. veljače 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja R. d.o.o. L.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, donesenim na temelju čl. 190. st. 3. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja R. d.o.o. L., za provođenje istrage protiv okr. B.Š., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj podnio je žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća kao pravilne razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je u povodu neslaganja istražnog suca odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv okr. B.Š. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ.

Naime, kako iz činjeničnog opisa djela u istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja, a posebno iz podataka u spisu, ne proizlazi osnovana sumnja da je okr. B.Š. počinio kazneno djelo za koje se tereti, s pravom je prvostupanjski sud zaključio i pritom detaljno i argumentirano obrazložio da bi se u konkretnom slučaju eventualno moglo raditi o kaznenom djelu nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ, za koje kazneno djelo, obzirom na zapriječenu

kaznu zatvora do tri godine, je već nastupila apsolutna zastara kaznenog gonjenja u smislu čl. 19. st. 1. i čl. 20. st. 6. KZ i stoga nema uvjeta za vođenje kaznenog postupka.

Stoga, ovaj sud kao drugostupanjski sud nalazi da iz podataka sadržanih u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da je okr. B.Š. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. istog članka KZ.

Kako, dakle, navodima u žalbi oštećenika kao tužitelja nije uspješno dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja izvanraspravnog vijeća prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP o žalbi oštećenika kao tužitelja odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. veljače 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Milan Gudelj, v. r.