Gr 1-334/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 334/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., protiv tuženika I. B. iz J., radi isplate, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Osijeku, koji se oglasio mjesno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-1324/2010-8 od 2. prosinca 2010. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Povrv-3222/11-2 od 18. srpnja 2011., 29. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.

Obrazloženje

Javni bilježnik M. B. iz Z., 14. srpnja 2009. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5357/09, a nakon podnesenog prigovora dostavio je spis Općinskom sudu u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Općinski sud u Osijeku, rješenjem poslovni broj Ovrv-1117/09-2 od 24. kolovoza 2009. stavio je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje, te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Općinski sud u Osijeku, rješenjem poslovni broj P-1324/2010-8 od 2. prosinca 2010. proglasio se mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu. Smatra da je taj sud mjesno nadležan za odlučivanje u ovom parničnom predmetu jer su stranke sklopile sporazum o mjesnoj nadležnosti.

Općinski građanski sud u Zagrebu, otklanjajući svoju nadležnost za postupanje, dopisom poslovni broj Povrv-3222/11-2 od 18. srpnja 2011., izazvao je sukob nadležnosti. Smatra da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku jer rješenje o mjesnoj nenadležnosti nije doneseno na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

Za postupanje u ovom parničnom predmetu mjesno nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.

Odredbom čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ-a) propisano je: „Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.“

Dakle, prema citiranoj odredbi, ovršni postupak „prelazi“ u parnični i nastavlja se kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sud koji je prema odredbi čl. 54. st. 2. OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ako se smatra nenadležnim, dostavlja predmet sudu koji je nadležan odlučivati o parnici, što podrazumijeva da se time oglašava i nenadležnim.

Međutim, u ovom parničnom predmetu pravni odnos među strankama reguliran je ugovorom o korištenju American Express Business kartice, potpisivanjem kojeg su stranke za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z.. Dakle među strankama postoji sporazum o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora sukladno odredbi čl. 70. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP-a), a na taj se sporazum tužitelj i poziva u podnesku od 3. rujna 2009., koji je sudu predan nakon što je Općinski sud u Osijeku donio rješenje poslovni broj Ovrv- 1117/09-2 od 24. kolovoza 2009.

Naime, tužitelj je svojstvo tužitelja stekao tek nakon pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovrv-1117/09-2 od 24. kolovoza 2009. te je tada mogao ostvariti svoje pravo da u parnici odlučuje sud čiju su mjesnu nadležnost stranke ugovorile. Zato, kada je on odmah nakon donošenja takvog rješenja, i to već uz odgovor na prigovor ovršenika – i prije prvog ročišta za glavnu raspravu od 17. studenoga 2010., podnio sudu ispravu o prorogacijskom sporazumu, smatra se da je isprava o sporazumu sudu predana pravovremeno, sukladno odredbi čl. 70. st. 5. ZPP-a.

Valja pritom prihvatiti da u situaciji kada stranke u postupku koji se vodi prema pravilima parničnog postupka ugovore mjesnu nadležnost pozivom na čl. 70. ZPP-a, pravo je tužitelja podnijeti tužbu onom mjesno nadležnom sudu kojeg su stranke kao takvog ugovorile (forum prorogatum). U takvoj situaciji prednost ima volja stranaka koje su se sporazumjele o mjesno nadležnom suda kojem će povjeriti suđenje ako dođe do spora, u odnosu na odgovarajuća zakonska pravila o mjesnoj nadležnosti.

Imajući stoga na umu da je nakon donošenja rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovrv-1117/09-2 od 24. kolovoza 2009. predmet iz ovršnog postupka prešao u parnični postupak, da se ne radi o parničnom sporu u kojem zakon propisuje isključivu mjesnu nadležnost jednog od spomenuta dva općinska suda među kojima je došlo do sukoba nadležnosti - te da među strankama postoji valjani sporazum o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na koji se sporazum pravovremeno pozvao tužitelj, za postupanje u ovom parničnom predmetu mjesno je nadležan upravo taj sud.

Zbog izloženog je, a na temelju čl. 23. st. 2. i. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2011.

S U D A C:

Branko Medančić, v.r.