Rev-3539/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3539/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz C., ... , koga zastupa punomoćnik D.T., odvjetnik u R., protiv tuženika J.S. iz . ., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 16. lipnja 1993. godine br. Gž 600/93-2, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. veljače 1993. br. P 3138/91-75, u sjednici održanoj 21. ožujka 1996. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev da mu je tuženik dužan naknaditi štetu isplatom protuvrijednosti od 10.136,54 DEM u HRD-ima na dan isplate, te mu naknaditi parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude i prihvati tužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utuženi iznos predstavlja vrijednost dijelova - zuba i lopate - bagera koji je tužitelj nabavio iz inostranstva, te ih pohranio u dvorište tuženika za vrijeme dok su stranke bile u ortačkom odnosu koji je kasnije raskinut.

Tužitelj potražuje od tuženika vrijednost predmeta za koje je utvrđeno da ih više nema, navodeći da je tuženik odgovoran za štetu jer su stvari date mu u ostavu pa ih je bio dužan tuženik čuvati i vratiti, kad ih je tužitelj zatražio odnosno isplatiti mu naknadu štete budući su stvari nestale iz dvorišta gdje su bile na čuvanju.

Utvrđenje je sudova da se tuženik nije obvezao čuvati stvari - djelove bagera - i da u predmetnom slučaju nije među strankama - niti usmeno - zaključen ugovor o ostavi, niti su stranke utvrdile bilo kakova prava i obveze u pogledu čuvanja tih stvari, pa shodno tome tuženi nije odgovoran za štetu koja je nastala propašću ili nestankom tih stvari.

Pri takovom utvrđenju sudova, pravilno je primjenjeno materijalno pravo kada su sudovi odbili tužbeni zahtjev, jer tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju nestankom odnosno propašću navedenih stvari.

Iz drugih razloga tužitelj nije izjavio reviziju, a ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, nalazi da ta povreda nije ostvarena pa je reviziju valjalo odbiti i presuditi kao u izreci na osnovi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 21. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.