Revr-988/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 988/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-187/09-2 od 10. veljače 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3358/07 od 12. lipnja 2008. ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 30. rujna 2008., u sjednici održanoj 10. studenoga 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-187/09-2 od 10. veljače 2009. preinačena je ispravljena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3358/07 od 12. lipnja 2008., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Istom drugostupanjskom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 kn te trošak žalbe u iznosu od 610,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače te prihvati tužbeni zahtjev te da mu se priznaju troškovi revizije.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz dosudu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 84/08.), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika, kao poslodavca, za isplatu iznosa od 4.200,00 kn povodom Uskrsa 2005. i 2006. te regresa za godišnji odmor u 2004. i 2005. u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.).

Pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je, primjenjuju li se kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe KU/99. kao produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru (čl. 205. Zakona o radu) ili odredbe KU/02. koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a kojeg je tužitelj član?

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES i Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede (KU/99.),

- da je 01. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU/99. bio sklopljen pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 38/05., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03. i 142/03. – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen Kolektivni ugovor između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES (dalje: KU/02.),

- da je novim Kolektivnim ugovorom, tj. KU/02. utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor.

Sud prvog stupnja temelji svoju odluku kojom prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan na stajalištu da sklapanjem KU/02. nije prestala produžena primjena odredaba KU/99. kao pravnih pravila sukladno čl. 195. ZR, jer Nezavisni sindikat HEP-a – NSRHEP nije potpisnik KU/02. i da se stoga u odnosu na taj sindikat čiji je član tužitelj i njegove članove ne može smatrati da je sklopljen novi Kolektivni ugovor.

Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja preinačava presudu suda prvog stupnja u dijelu izreke pod stavkom I. i II. na način da odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka (st. I. izreke) te trošak žalbe (st. II. izreke), ocjenjujući izraženi pravni pristup suda prvog stupnja nepravilnim.

Naime, isti sud ocjenjuje da je sklapanjem KU/02. prestala produžena primjena odredaba KU/99., kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR te da je za prestanak produžene primjene pravnih pravila odlučno da je sklopljen novi kolektivni ugovor koji nužno ne mora biti potpisan i po sindikatu koji je bio potpisnik ranijeg kolektivnog ugovora, time da je nužno da je novi kolektivni ugovor rezultat pregovaranja poslodavca s pregovaračkim odborom sastavljenim sukladno čl. 186. ZR.

Revident smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revident smatra da je pogrešno stajalište suda drugog stupnja da se na predmetni slučaj ne treba primijeniti KU/99.

O pravnom pitanju zbog kojeg je podnesena revizija izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 88/09.) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju treba primijeniti KU/02. U obrazloženju te odluke Ustavni sud Republike Hrvatske navodi da primjena kolektivnog ugovora na sve radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.), što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati na umu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU/99. kojeg je sklopio tužiteljev sindikat propisano, među ostalim, da se taj kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU/99. niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU/02., to Ustavni sud, imajući u vidu navedene odredbe oba kolektivna ugovora i ZR, zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02., a ne KU/99.

Imajući to na umu, proizlazi da je pravilno stajalište suda drugog stupnja o primjeni KU/02. na konkretni slučaj.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. studenoga 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.