Rev-2234/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća,te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Č., koga zastupa pun. D. Ž., odvjetnik iz S. P., protiv tužene ZOIO C. O. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 19. lipnja 1990. br. Gž-672/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskoj Požegi od 18. travnja 1990. broj P-516/-89,u sjednici održanoj dana 18. listopada 1990.
Legislator headnote
AI generatedRev-2234/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su pozivom na odredbu čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ" broj 24/76) odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2234/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća,te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Č., koga zastupa pun. D. Ž., odvjetnik iz S. P., protiv tužene ZOIO C. O. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 19. lipnja 1990. br. Gž-672/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskoj Požegi od 18. travnja 1990. broj P-516/-89,u sjednici održanoj dana 18. listopada 1990.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime naknade štete plati iznos od 33.000 dinara sa zateznim kamatama i parničnim troškom.
Protiv ove pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Nesporno je da je tužitelj dana 17. rujna 1985. na radilištu RO R. K. iz S. P. i to u D. M. kao radnik ove pravne osobe teško tjelesno povrijeđen prilikom dizanja tereta dizalicom tuženičina osiguranika P. O. kojom je upravljao dizaličar N. D..
Sudovi su utvrdili:
- da je RO P. O. kojoj pripada navedena dizalica ugovorila sa tuženicom u vezi tog stroja samo osiguranje od automobilske odgovornosti, a ne i osiguranje svoje odgovornosti za štetu koja nastane obavljanjem njene djelatnosti i
- da prilikom spomenutog štetnog događaja ista dizalica nije bila u upotrebi kao motorno vozilo, već kao radni stroj učvršćena potpornjima koji čak isključuju mogućnost da se uopće kreće kao motorno vozilo po putu.
Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su pozivom na odredbu čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ" broj 24/76) odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete.
Prema, naime, toj zakonskoj odredbi zajednica osiguranja kod koje je osiguran korisnik odnosno vlasnik ili vozač motornog vozila dužna je naknaditi štetu na temelju pravilnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila …. do visine ugovorenih osiguranih svota.
Odlučno je dakle, za rješenje ove pravne stvari odnosno za odgovornost tuženice da li je radno vozilo - auto dizalica osiguranice tuženice bilo u upotrebi kao motorno vozilo na putu u smislu citirane zakonske odredbe.
Već je, međutim, rečeno da je u postupku utvrđeno da je do nezgode došlo u času kad dizalica osiguranice tuženice nije bila u takvoj upotrebi, već u upotrebi kao radni stroj, kada je čak isključena mogućnost njene upotrebe kao vozila.
Revident se neosnovano poziva na svoje pravo kao oštećenika da direktnu tužbu protiv tuženice prema čl. 941. Zakona o obveznim odnosima, jer je utvrđeno da RO P. kod tuženice drugu odgovornost osim automobilske nije imala osiguranu,dakle, ni odgovornost za štete prouzrokovane trećoj osobi obavljanjem konkretne djelatnosti (dizalicom u funkciji radnog stroja) koju revident posebno spominje.
Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku(ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 18. listopada 1990.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan Maoduš,v.r.