I Kr-643/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-643/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. ZID KZ odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. rujna 2010., broj Kv-72/10 (K-36/06), u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. D. Ž. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. veljače 2010., broj Kv-14/10, (K-36/06) temeljem čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02; 115/06; 152/08 i 76/09; u daljnjem tekstu:ZKP) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2007., broj K-36/06, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. listopada 2007., broj Kž-765/07, kojom je optuženi D. Ž. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZIDKZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. travnja 2009., broj Kv-37/09, (K-48/06) kojom je optuženi D. Ž. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 5., čl. 216. st. 1 i čl. 311. st. 2. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, tako da je osuđenik D. Ž. uz primjenu odredbe iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci.

Osuđeni D. Ž., je osobno, dana 25. svibnja 2010. godine, podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. U zahtjevu navodi da je bio sudionik Domovinskog rata, te da je bio izložen ratnim strahotama radi kojih je „pukao“ i počeo konzumirati drogu, te da mu je početkom 2007. godine umrla majka koja ga je novčano pomagala. Osim toga ističe da je u međuvremenu tijekom izdržavanja kazne zatvora obolio od visokog krvnog tlaka. Zahtjevu nije priložena dokumentacija o tvrdnjama na koje se podnositelj zahtjeva poziva.

Županijski sud u Velikoj Gorici, dostavljajući zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne predložio je da se istome ne udovolji. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, također smatra da zahtjev osuđenika nije osnovan, kao i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju, koje prileži spisu.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, prema odredbi iz čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Prema podacima u spisu – Uprave za zatvorski sustav, osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 11. prosinca 2007. godine (list 450 spisa).

Okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika, posebice činjenica da je osuđenik bio sudionik Domovinskog rata i da je radi proživljenih ratnih strahota počeo konzumirati opojnu drogu nije nova okolnost, budući je ista već bila predmet ocjene sudova prvog i drugog stupnja kao olakotna okolnost i to kroz smanjenu ubrojivost uslijed ovisnosti o opojnim drogama, pa se istaknuta okolnost ne može ponovo cijeniti, jer bi u tom slučaju bila dvostruko vrednovana, a što bi bilo u suprotnosti sa Općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 56. KZ.

U pogledu tvrdnje osuđenika da mu je u međuvremenu i to tijekom 2007. godine umrla majka, iako tu tvrdnju nije potkrijepio relevantnom dokumentacijom, te da je tijekom izdržavanja kazne zatvora obolio od visokog krvnog tlaka, valja naglasiti da, iako se radi o novim okolnostima, u konkretnom slučaju, prema ocjeni Vrhovnog suda republike Hrvatske, one same za sebe, a posebice kada se stave u odnos sa pogibeljnošću počinjenih kaznenih djela i izraženom kriminalnom količinom nisu takvog značaja, da bi očigledno dovele do blaže osude, sve da su sudu i bile poznate u trenutku donošenja presude. Osim toga, zdravstveni problemi osuđenika vezani uz povišeni krvni tlak, mogu se adekvatno medicinski tretirati u okviru zdravstvene zaštite organizirane u Kaznionici gdje osuđenik izdržava zatvorsku kaznu.

S obzirom na izneseno, okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu odredbe iz čl. 414. ZKP-a, opravdavale izvanredno ublažavanje kazne, slijedom čega je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.