II Kž-195/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 195/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 154 stavka 1. točke 1. i 3. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2019. broj K-8/2019., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 3. lipnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, prilikom izricanja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. V., koji traje do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. V. osobno, ne navodeći žalbene osnove, i po branitelju, odvjetniku B. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor. Obje žalbe razmatrane su kao jedna žalba optuženog D. V.

Žalba nije osnovana.

II Kž 195/2019-4

Optuženi D. V. u žalbi ne obrazlaže u čemu nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, iako ove žalbene osnove uvodno ističe, a iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da „nema elemenata za produljenje istražnog zatvora po članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku.“

Naime, pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, optuženi D. V. u žalbi ističe da nije osuđivan za kaznena djela, da tijekom njegove sedmogodišnje izvanbračne veze s oštećenom M. D. nije dolazilo do ozbiljnijih sukoba među njima koji bi zahtijevali intervenciju policije, da je prekinuo izvanbračnu vezu s oštećenicom i da bi živio kod brata, na adresi boravišta koje je više od 10 km udaljeno od mjesta boravišta oštećenice. Tvrdi da iznijete okolnosti upućuju na zaključak da ne postoji opasnost od ponavljanja djela.

Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti koje u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. V. boravkom na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo. Naime, prvostupanjski je sud kod odlučivanja o istražnom zatvoru cijenio činjenicu da je optuženi D. V. proglašen krivim za više kaznenih djela počinjenih na štetu svoje izvanbračne supruge i to teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 3. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11. i prostitucije iz članka 157. stavka 1. i 3. KZ/11., pri počinjenju kojih je, prema sadržaju nepravomoćne presude, iskazao upornost i izuzetno visoki stupanj kriminalne volje, zatim njegovu sklonost alkoholu te ranije iskazanu verbalnu i fizičku agresivnost prema oštećenici. Navedene okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela na štetu svoje izvanbračne supruge i raniji odnos optuženika prema njoj, unatoč neosuđivanosti optuženog D. V. i tvrdnje o prekidu njihove izvanbračne zajednice, imaju značaj osobitih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, zbog čega je s pravom prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika, nalazeći da se u konkretnom slučaju drugim, blažim mjerama ne bi ostvarila svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje optuženika od ponovnog počinjenja kaznenog djela.

Kraj takvog stanja stvari i s obzirom na značaj naprijed izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. V. puštanjem na slobodu počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo i uz utvrđenje prvostupanjskog suda da u ranijem razdoblju nije bilo policijskih intervencija jer oštećena M. D. zbog straha nije prijavljivala optuženika zbog verbalnog i fizičkog nasilja, tvrdnje optuženog D. V. da bi prijavio boravište kod brata i živio na udaljenosti većoj od 10 km od oštećenice, s kojom je prekinuo izvanbračnu vezu i da bi se na slobodi nastavio baviti slikarstvom i kiparstvom, nemaju taj značaj koji im pridaje optuženik i ne dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja istražnog zatvora protiv optuženika.

Ujedno, nije u pravu optuženik ni kada ističe da je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju kraćem od pet godina „pa (da) sa te strane nema osnova da mu se produlji istražni zatvor do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora“, s obzirom na to da je, u skladu s odredbom članka 131. stavka 3. ZKP/08., prvostupanjski sud prilikom donošenja presude dužan ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere

II Kž 195/2019-4

istražnog zatvora, činjenica da prethodno rješenje o istražnom zatvoru od 13. svibnja 2019. broj Kv-I-73/2019 nije postalo pravomoćno, nije od značaja za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja.

Budući da je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci i s obzirom na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora radi odvraćanja optuženika od počinjenja novog kaznenog djela, proizlazi da dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju duljem od deset mjeseci, nije narušeno načelo razmjernosti propisano člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., kako to sugerira u žalbi optuženi D. V. tvrdnjama o vremenu provedenom u istražnom zatvoru.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. lipnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Mavriček, v. r.

Žarko Dundović, v. r.