Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection due to 9-year delay and inactivity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide on the pending case within three months and awarded 16,000 kuna to the plaintiff. The court found the trial lasted over nine years due to significant judicial inactivity and long gaps between hearings, violating the constitutional right to a trial within a reasonable time. Consequently, the Supreme Court confirmed the claim was well-founded and ordered compensation for the delay.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, and such a violation constitutes a ground for compensation if the delay is not justified by case complexity or party conduct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 228/06-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice N. A. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 6. srpnja 2006., dana 6. ožujka 2007.,
r i j e š i o j e :
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-4941/05 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagateljici N. A. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu od 16.000,00 kn (šesnaest tisuća kuna).
III. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 6. srpnja 2006. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog ne donošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž- 4941/05.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07- dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P- 748/95 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2006. utvrdio slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):
- da je tužba u pravnoj stvari tužiteljice N. A. iz Z., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z. protiv tuženice R. S. G. iz Z., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., radi predaje nekretnina u posjed i naknade štete, podnijeta 2. veljače 1995.,
- da su do 5. studenog 1997. održana tri ročišta, a jedno je odgođeno te je zamolbeno saslušan svjedok pred Općinskim sudom u Rijeci;
- da je ročište zakazano za 1. travnja 1998. odgođeno zbog nedolaska svjedoka;
- da 2. travnja 1998. tužiteljica dostavlja podnesak kojim predlaže sudsku dostavu pismena za B. S. G. (tada II. tuženika);
- da je ročište zakazano za 7. listopada 1998. odgođeno zbog nedolaska tuženice i II. tuženika kao i ročište zakazano za 7. prosinca 1998.;
- da spisu prileži rješenje Centra za socijalnu skrb zaprimljeno 16. prosinca 1998. kojim se II-tuženiku postavlja staratelj;
- da je na ročištu održanom 8. lipnja 1999. glavna rasprava počela iznova zbog izmjene raspravnog suca te je punomoćniku tuženika dan rok za odgovor na tužbu;
- da podneskom od 16. kolovoza 1999. tužiteljica traži zakazivanje rasprave;
- da je prvostupanjski sud 8. lipnja 1999. donio rješenje kojim se tužba protiv R. M. (tada III. tuženice) smatra povučenom;
- da je podneskom od 30. rujna 1999. tuženica tražila trošak postupka i priložila troškovnik;
- da je staratelj II. tuženika podneskom od 6. listopada 1999. dao odgovor na tužbu;
- da je podneskom od 18. kolovoza 2000. tužiteljica predložila zakazivanje ročišta;
- da je 5. rujna 2000. prvostupanjski sud donio rješenje kojim odbija tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka;
- da se podneskom od 23. listopada 2000. tužiteljica očitovala na navode u odgovoru na tužbu od strane II. tuženog;
- da je podneskom od 26. veljače 2001. R. M. izvijestila sud da na iduće ročište ne može pristupiti;
- da je na ročištu održanom 12. ožujka 2001. meritorno raspravljano, kao i na ročištu održanom 11. lipnja 2001.;
- da je podneskom od 13. kolovoza 2001. tužiteljica predložila sudu da obveže tuženicu na dostavu isprava, kojem je tuženica udovoljila podneskom od 26. rujna 2001.;
- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 29. ožujka 2002. pozvana tužiteljica očitovati se ima li pravni interes u ovoj pravnoj stvari, na koje se rješenje tužiteljica očitovala podneskom od 15. travnja 2002. te dostavila isprave;
- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 18. travnja 2002. tužiteljica pozvana dostaviti još jedan primjerak isprava, čemu je tužiteljica udovoljila podneskom od 24. travnja 2002., dok je podneskom od 29. kolovoza 2002. predložila zakazivanje ročišta;
- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 3. rujna 2002. pozvana tuženica dostaviti preslike isprava, na koje se rješenje očitovala tuženica podneskom od 16. rujna 2002. navodeći da je dostavila tražene isprave;
- da je podneskom od 3. ožujka 2003. tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev;
- da je dopisom prvostupanjskog suda od 21. svibnja 2003. zamoljen Općinski sud u Varaždinu dostaviti ostavinski spis potreban za ovaj parnični predmet, kojem je dopisu Općinski sud u Varaždinu udovoljio 4. lipnja 2003.;
- da je na ročištu održanom 15. ožujka 2004. meritorno raspravljano;
- da se podneskom od 25. ožujka 2004. tužiteljica očitovala na sve navode tuženika s prethodnog ročišta;
- da je podneskom od 29. ožujka 2004. punomoćnik II. tuženika izvješćuje sud da je II. tuženik umro;
- da je prvostupanjski sud rješenjem od 26. travnja 2004. odredio prekid postupka u odnosu na II. tuženika;
- da je Općinski sud u Varaždinu dopisom od 26. travnja 2004. tražio od prvostupanjskog suda ostavinski spis prethodno dostavljen za predmetni parnični predmet, a Općinski sud u Zagrebu je dopisom od 7. svibnja 2004. izvijestio Općinski sud u Varaždinu da je predmetni parnični postupak još u tijeku;
-da je rješenjem prvostupanjskog suda od 1. rujna 2004. pozvana tužiteljica dopuniti prijedlog za određivanje privremene mjere, kojem rješenju je tužiteljica udovoljila podneskom od 27. rujna 2004.;
-da je rješenjem prvostupanjskog suda od 30. rujna 2004. odbijen prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere, protiv kojeg rješenja se žalila tužiteljica, pa je spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na rješavanje povodom navedene žalbe (u međuvremenu i remisijski vraćenom zbog nedostajućeg potpisa suca na pobijanom rješenju), o čemu je odlučeno rješenjem poslovni broj Gž-309/05 od 15. veljače 2005. tako da je žalba odbijena, a pobijano prvostupanjsko rješenje potvrđeno;
- da je Općinski sud u Varaždinu dopisom od 28. siječnja 2005. tražio od prvostupanjskog suda ostavinski spis prethodno dostavljen za ovaj parnični predmet, a Općinski sud u Zagrebu dopisom od 7.veljače 2005. izvijestio je Općinski sud u Varaždinu da je predmetni parnični postupak još u tijeku;
- da su na ročištu održanom 17. lipnja 2005. saslušane stranke i zaključena glavna rasprava te donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a protiv koje prvostupanjske odluke je žalbu izjavila tužiteljica 8. srpnja 2005., slijedom čega je spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu;
- da je Općinski sud u Varaždinu dopisom od 22. rujna 2005. tražio od prvostupanjskog suda ostavinski spis prethodno dostavljen za predmetni parnični predmet, a Općinski sud u Zagrebu dopisom od 30. rujna 2005. izvijestio je Općinski sud u Varaždinu da je parnični postupak još u tijeku;
- da je postupak pred sudom prvog stupnja od dana podnošenja tužbe sudu do zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostupanjske presude trajao oko 11 godina;
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.
Premda je tužitelj, a sada predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 2. veljače 1995., početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 6. studenog 1997., a nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02). To znači da pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju traje od 6. studenog 1997. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu 6. ožujka 2007., što ukupno iznosi devet (9) godina i četiri (4) mjeseca. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen jer Županijski sud u Zagrebu nije odlučio o žalbama stranaka.
S obzirom na navedena utvrđenja, ovaj sud smatra da je zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim i Županijskim sudom u Zagrebu došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava. Naime, prvostupanjski sud je u razmatranom razdoblju bio nedovoljno djelotvoran te je dopustio duži razmak između ročišta (od ročišta 11. lipnja 2001. do idućeg ročišta 15. ožujka 2004.) u trajanju od skoro tri godine, a u kojem razdoblju je jedino rješenjem pozivao tužiteljicu da dostavi isprave i očituje se ima li pravni interes za daljnje postupanje. Osim toga, u razmatranom pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu nije održao velik broj ročišta za glavnu raspravu (šest od čega su dva odgođena) što također ukazuje na nedjelotvornost u postupanju suda. Također, niti Županijski sud u Zagrebu nije postupao ažurno imajući u vidu da još uvijek nije donio odluku povodom žalbe protiv presude od 29. lipnja 2005.
Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se u konkretnoj situaciji radi o zahtjevu tužiteljice (ovdje predlagateljice) za predaju nekretnine u posjed i naknadu štete te da još uvijek nije donesena odluka o žalbi, ovaj sud utvrđuje da je osnovan zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj se situaciji radi o relativno složenom predmetu, međutim, opisana složenost ipak nije takva da bi mogla opravdati duljinu trajanja postupka od devet (9) godina i četiri (4) mjeseca u pravno relevantnom razdoblju, a više od jedanaest (11) godina ukupno. Predlagateljica kao tužiteljica u predmetnom postupku svojim ponašanjem i propustima nije doprinijela duljini trajanja sudskog postupka.
Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. i 2. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi joj primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 6. ožujka 2007.
Sutkinja:
Katarina Buljan, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.