Rev-1199/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1199/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. V. S. iz R., zastupane po majci zakonskoj zastupnici V. Š. S., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., zastupanog po V. K., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 08. rujna 1998. broj VIII Gž-6589/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 05. svibnja 1997. broj Pn-6199/95, u sjednici održanoj dana 02. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tužena C.O. Z., dužna je na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 53.400,00 kuna, sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počem od dana donošenja presuda pa do isplate, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.820,00 kuna, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.000,00 kuna."

Presudom suda drugog stupnja navedena prvostupanjska presuda je potvrđena.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu preinačene i tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, na koju se u reviziji opisno ukazuje.

Postojanje potonje bitne povrede obrazlaže se navodima da se drugostupanjski sud nije osvrnuo niti na jedan činjenični i pravni razlog iznesen u žalbi tužiteljice, zbog kojeg ona smatra da joj je prvostupanjski sud trebao dosuditi veće iznose naknade nematerijalne štete.

U žalbi tužiteljice, jednako kao i sada u reviziji, ponavljaju se činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, te ih cijenio kod odlučivanja o visini nematerijalne štete, pa je potpuno nejasno na koji se način drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude trebao "osvrnuti" na te navode.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Jedini revizijski materijalnopravni prigovor tiče se visine nematerijalne štete, koju su sudovi utvrdili i tužiteljici dosudili naknadu u iznosu od 14.000,00 kn za fizičke bolove, u iznosu od 8.000,00 kn za pretrpljeni strah i iznosu od 30.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini navedenih oblika nematerijalne štete.

Tako je utvrđeno da je mldb. tužiteljica kao dijete u dobi od sedam godina ozlijeđena u prometnoj nezgodi, zadobivši potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice s lezijom stražnjeg longitudinalnog ligamenta, te natučenje slabinske kralježnice, da je zbog tih ozljeda trpila fizičke bolove jakog intenziteta 6-7 dana, srednje jake bolove oko 10 dana i povremene slabe bolove oko 5 tjedana, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, a potom tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i kasni strah u trajanju od oko 4 tjedna, te da su ozljede uzrokovale posljedice zbog kojih su smanjene životne aktivnosti tužiteljice za 15%.

Imajući u vidu navedene okolnosti slučaja, a i okolnost koja se u reviziji posebno naglašava i koju su sudovi cijenili odlučujući o visini nematerijalne štete, da se radi o gluhonijemom djetetu, sukladno utvrđenju sudova, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljici dosuđeni iznosi naknade nematerijalne štete predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.).

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 02. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.