II Kž-394/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-394/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 5. srpnja 2000. godine br. K-13/99 (Kv-208/00), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. A.A. neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. A.A. po čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP u tijeku postupka nakon podnesene optuženice državnog odvjetnika, protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. A.A., osobno i po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP.

Naime, već je ranijim rješenjima ovog suda, a posljednji put rješenjem II Kž-287/00 od 19. svibnja 2000. (list spisa 854) ukazano, a to se čini i ovaj put, žalitelj je prema podnesenoj optužnici državnog odvjetnika osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, a osnovana sumnja je, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZKP opći zakonski uvjet da se pritvor protiv njega uopće može odrediti, a potom i produljavati.

Količina droge koja se pojavljuje u konkretnom slučaju od 16.455 kg heroina koju je optuženik nabavio u Republici Makedoniji, a zatim istu preko Republike Hrvatske, Slovenije i Italije pokušao unijeti u Švicarsku, predstavlja drugu posebno tešku okolnost žaliteljeva djela, čime je opravdana primjena mjere pritvora protiv njega po toč. 4. st. 1. čl.

102. ZKP, pri čemu, na zakonitost pobijanog rješenja ne utječe činjenica što je II. opt. I.B. već pušten iz pritvora, kako to ponovno neosnovano u svojoj žalbi ističe optuženik.

Stoga je, protivno žalitelju, pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi.

Da li je žalitelj uopće počinio kazneno djelo iz optužnice državnog odvjetnika, ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je to stvar raspravnog vijeća prvog stupnja, koji će o tome odlučiti nakon pravedene rasprave.

Stoga je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. srpnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Neva Šibl v.r.