Us-8642/2002-7 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-8642/2002-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Biserke Horvat Manestar kao predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Božene Vuksan kao članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz V., kojeg zastupa punomoćnik dr. M. B., odvjetnik u V., protiv rješenja tuženog Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-01/02-01/21, ur.br.: 512- 0903/01-02-3, od 22. srpnja 2002., radi potvrde o okolnostima stradavanja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 25. svibnja 2006.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: UP/II- 562-01/02-01/21, ur.br.: 512-0903/01-02-3, od 22. srpnja 2002.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za obranu V., klasa: UP/I-034-02/01-01/01-11, ur.br.: 512M2-15203-02-6, od 28. veljače 2002., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja u smislu članka 102. stavka 1. točke 5. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 94/01).

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti pobijanog rješenja i u bitnome navodi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, te smatra da su tijela tuženog potrebnu dokumentaciju trebala pribaviti od nadležnih tijela u Hrvatskoj vojsci. Ističe također da su iz pismene potvrde liječnika koji je ordinirao onog dana kada je on stradao, vidljivi razlozi zašto mu nije izdana nikakova medicinska dokumentacija, ali smatra da je i kasnija dokumentacija dokaz o njegovo povređivanju, jer u protivnom ne bi bio hospitaliziran u Z., kamo je upućen upravo od strane HV-a. Navodi također da u tijeku postupka nije vrednovan iskaz njegovog nadređenog, kao i ratni put, dok se podaci na koje se tijela tuženog pozivaju odnose na ispravu koju je sačinila osoba sada nadležna za izdavanje ratnog puta, ali koja u vrijeme ozljeđivanja nije bila njegov zapovjednik. Smatra stoga da je njegov zahtjev neosnovano odbijen, te predlaže da Sud pobijano rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga pobijanog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba je osnovana.

Tuženo je tijelo odbilo žalbu tužitelja ocjenjujući na temelju priložene dokumentacije i dokaza pribavljenih u postupku da je pravilno odbijen njegov zahtjev za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja, jer tužitelj ne posjeduje medicinsku dokumentacija iz koje bi proizlazilo kada je i pod kojim okolnostima stradao, niti se eventualno stradavanje spominje u njegovom ratnom putu, pa se potvrda ne može izdati samo na temelju iskaza svjedoka.

Kako, međutim, iz očitovanja VP … V., 2. Zbornog područja OS RH Đ. od 26. lipnja 2002., dostavljenog uz dopunu žalbe, proizlazi da zapovjedništvo postrojbe ne posjeduje zdravstvene protokole iz razdoblja u kojem je, prema svojim navodima tužitelj ozlijeđen i liječen, a iz izjava liječnika bojnika Z. S. od 12. srpnja 2002. je vidljivo da je tužitelj liječen zbog ozljede u siječnju 1992., s time da je službena dokumentacija iz tog vremena zagubljena, Sud nalazi da razlozi koje navodi tuženo tijelo nisu valjani razlozi za odbijanje zahtjeva tužitelja u konkretnom slučaju. Osim toga, s obzirom na spisu priloženu potvrdu zapovjednika VP … V. od 28. rujna 1994. prema kojoj je tužitelj zadobio ozljedu kičme 22. siječnja 1992. prilikom izvršavanja borbenog zadatka skačući sa zgrade, te izjavu bojnika J. J. da tužitelj prilikom javljanja liječniku 22. siječnja 1992. nije dobio liječničku dokumentaciju jer se u to vrijeme ista nije izdavala, prigovori tužitelja izneseni u tužbi za sada se ne mogu otkloniti.

Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovodi u sumnju i spisu priložena medicinska dokumentacija, iako ista nije izdana na dan kada je tužitelj prema svojoj izjavi ozlijeđen. Naime, iz nalaza specijaliste neurokirurga od 22. travnja 1992. proizlazi da je bolest kralješnice započela prije tri mjeseca kada je tužitelj skočio s visine, kojom prilikom je osjetio križobolju i bol u lijevoj nozi, a iz otpusnog pisma KB S. m. Z. od 7. svibnja 1992. proizlazi da je tužitelj 27. travnja 1992. primljen radi operativnog liječenja hernije i IV diska na L5-S1 nivou te posljedične lijevostrane lumboišialgije, nakon što je, prema anamnezi, prije tri mjeseca pri skoku s visine od 5 m osjetio jaku bol u križima Isto tako iz potvrde liječnika specijaliste opće medicine od 23. rujna 1994. proizlazi da se tužitelj javio u ambulantu 109. brigade krajem siječnja 1992. godine zbog bolova u kralješnici i lijevoj nozi koji su nastali nakon skoka s veće visine, te da je s obzirom da je došlo do pojačanja tegoba usprkos terapije upućen na neurokirurgiju Z., gdje je nakon obrade operiran dana 28. travnja 1992. godine.

S obzirom da je prema upravno-sudskoj praksi upravno tijelo dužno na zahtjev stranke izdati potvrdu i o činjenicama o kojima nije vodilo službenu evidenciju, u kom slučaju treba prethodno na drugi način, na temelju svih raspoloživih dokaza, utvrditi postojanje činjenica o kojima stranka traži da joj se izda potvrda, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja prema stanju spisa Sud nalazi da relevantne činjenice i pravo stanje stvari nije utvrđeno na potpun i nesumnjiv način, te je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Tuženo će tijelo stoga u postupku nakon presude Suda provesti potpuni dokazni postupak, te pozvati tužitelja da dostavi svu dokumentaciju o liječenju kojom raspolaže kao i istu zatražiti službenim putem, te eventualno pribaviti mišljenje odgovarajućeg liječnika specijaliste o nastanku, razvoju i uzroku oštećenja kralješnice kod tužitelja. Nakon što činjenično stanje utvrditi na potpun i nesumnjiv način na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, tuženo će tijelo novim rješenjem odlučiti o žalbi tužitelja, pri čemu tužitelju mora pružiti mogućnost sudjelovanja u ispitnom postupku i izjašnjavanja o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene, kao i iznošenja podataka, te ulaganja prigovora glede točnosti podataka o kojima ovisi odluka o zahtjevu, sukladno članku 143. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91).

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) pobijano rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istoga Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu, 25. svibnja 2006.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Josip Petković, v.r.

Biserka Horvat Manestar, v.r.