Gž-2518/2009 · Županijski sud u Zadru

XIII Gž-2518/09

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ante Milovca, kao predsjednika vijeća, te Katije Hrabrov i Franke Zenić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. Ž. pok. M., zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & p. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj P-146/07 od 14. rujna 2009. godine, u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2010. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja E. Ž. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-146/07 od 14. rujna 2009. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja E. Ž. koji glasi:

«Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj tužitelju E. Ž. naknaditi štetu povratom uloženih sredstava u iznosu od 841.334,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od:

-

18. svibnja 1993. g. do 30. studenog 1993. g. po stopi od 9,00% mjesečno,

-

01. prosinca 1993. g. pa do 31. prosinca 1993. g. po stopi od 8,50% mjesečno,

-

01. siječnja 1994. g. do 03. veljače 1994. g. po stopi od 7,10% mjesečno,

-

04. veljače 1994. g. do 28. veljače 1994. g. po stopi od 3,50% mjesečno,

-

01. ožujka 1994. g. do 10. ožujka 1994. g. po stopi od 3,29% mjesečno,

-

11. ožujka 1994. g. do 31. ožujka 1994. g. po stopi od 3,27% mjesečno,

-

01. travnja 1994. g. do 30. lipnja 1994. g. po stopi od 30% godišnje,

-

01. srpnja 1994. g. do 07. svibnja 1996. g. po stopi od 22% godišnje,

-

08. svibnja 1996. g. do 10. rujna 1996. g. po stopi od 24% godišnje,

-

11. rujna 1996. g. do 30. lipnja 2002. g. po stopi od 18% godišnje,

-

01. srpnja 2002. g. pa do isplate, po stopi od 15% godišnje, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.»“

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbija se prijedlog tužitelja za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristoji u ovoj pravnoj stvari.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu. U žalbi ističe da je presuda nejasna i proturječna jer iz iste nije razvidno da li je prvostupanjski sud primijenio Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje ZOŠT) ili je pak utvrdio da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti opća pravila o odgovornosti za štetu regulirana odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO). Navodi da je nakon ukidanja čl. 180. st. 1. ZOO, kojim je bila regulirana odgovornost za štetu nastalu uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija, nastala pravna praznina zbog koje tužitelj nije niti mogao pokrenuti postupak radi naknade štete, pa s obzirom na nepostojanje propisa na temelju kojih bi se moglo utužiti za naknadu štete da je neosnovano govoriti o zastari potraživanja. U srpnju 2003. godine donesen je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, nakon čega je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora i time, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje ZPP), prekinuo zastarijevanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi, budući pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, te je iz obrazloženja iste razvidno koji je materijalnopravni propis primijenio prilikom donošenja pobijane odluke.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade materijalne štete koju je pretrpio na stambenom objektu izgrađenom u naselju M. u razdoblju od 1991. godine pa do 1993. godine, nastale uslijed ratnih zbivanja tijekom Domovinskog rata kada je objekt u potpunosti opljačkan, zapaljen i miniran, koja visina štete u iznosu od 841.334,00 kuna je procijenjena na temelju Elaborata troškova od strane Komisije za popis i procjenu ratne štete iz svibnja 1993. godine.

Prvostupanjski sud je, na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je tužitelj za štetu doznao u svibnju 1993. godine kada je Komisija za popis i procjenu ratne štete procijenila visinu štete nastalu na objektu u vlasništvu tužitelja, pa kako je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 2007. godine, to je istaknuti prigovor zastare potraživanja ocijenio osnovanim i pozivom na odredbu čl. 376. ZOO tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

Zakonom o izmjeni ZOO („Narodne novine“ broj 7/96), koji je stupio na snagu 6. veljače 1996. godine, brisan je dotadašnji članak 180. ZOO koji je regulirao odgovornost uslijed terorističkih akata, javnih demonstracija ili manifestacija, te je određeno da se prekidaju postupci pokrenuti po odredbama tog članka Zakona, koji će se nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Zakonom o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija uređeno je pitanje odgovornosti za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima.

Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZOŠT oštećenik ima pravo samo na naknadu štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, dok se prema odredbi čl. 8. istog Zakona materijalna šteta nastala uslijed istih uzroka naknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara, sukladno Zakonu o obnovi („Narodne novine“, broj 26/96, 54/96, 87/96 i 57/00).

Dakle, poseban propis donesen umjesto ukinutog čl. 180. ZOO isključio je mogućnost novčane naknade materijalne štete (na nekretninama ili pokretninama), dok je naknadu nematerijalne štete ograničio po visini.

Kada postoje posebni propisi koji uređuju materiju naknade štete u slučaju terorističkog akta, tada je u odnosu na takav štetni događaj isključena primjena općih propisa odštetnog prava, odnosno ZOO i ne postoji odgovornost države prema općim propisima obveznog prava.

Stoga nisu odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda o pitanju zastare predmetnog potraživanja, budući zbog nepostojanja propisa na temelju kojih bi se isto potraživanje moglo utužiti, pitanje zastare nije relevantno u ovom postupku, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, to je po odredbi čl. 368. st. 2. ZPP, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U preostalom nepobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Zadru, 12. srpnja 2010. godine

Predsjednik vijeća:

Ante Milovac, v.r.