Legislator Case Law & Legislation
Gž-2946/2017-2 AI generated

Croatian court partially allows damages claim for unjustified detention by remanding case for full assessment of non-pecuniary loss.

Case Number Gž-2946/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal in Split partially revoked the first-instance judgment regarding the defendant's liability for damages. The court found that while the first instance correctly identified the detention as unjustified due to a final acquittal, it failed to comprehensively evaluate all circumstances affecting the amount of non-pecuniary damages. Consequently, the specific portion of the award exceeding 22,320 kuna was annulled, and the case was remanded for a new trial to properly assess the total compensation.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 369. st. 1.; A final acquittal establishes a right to damages for unjustified detention, requiring the court to evaluate all relevant circumstances including duration, conditions, and personal impact to determine the full amount of non-pecuniary loss.

Keywords

AI generated
unjustified detention non-pecuniary damages acquittal damages remand for retrial civil liability psychological suffering Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 369. stavak 1. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž 2946/2017-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz S., K., u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz R. S., OIB:… zastupan po punomoćnici V. R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska OIB: …, zastupana po punomoćniku ODO Vukovar, radi naknade štete odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn- 160/2017 od 9. listopada 2017., te žalbi tužitelja protiv rješenja istog suda pod poslovnim brojem Pn-160/2017 od 6. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2019.,

r i j e š i o j e

Ukida se pobijano rješenje od 6. rujna 2017 te presuda Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Pn-160/2017 od 9. listopada 2017. u pobijanom dijelu za iznos od preko 22.320,00 kuna do iznosa od 74.400,00 kuna (za iznos od 52.080,00 kuna) i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je naloženo je tuženoj da naknadi štetu tužitelju P. M. u iznosu od 74.400,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11.srpnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te trošak parničnog postupka u iznosu od 9. 272,22 kuna, sve u roku 15 dana.

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio dio tužbe tužitelja od 30. svibnja 2017. zbog nedopuštenosti i to s osnove naknade štete zbog loših uvjeta u zatvoru, izgubljene zarade, putnih troškova obitelji radi posjete tužitelja u zatvoru, nepravovremenog vraćanja privremeno oduzete dokumentacije i s tim u svezi izgubljene koristi, neugodnosti zbog ne brisanja iz službene evidencije MUP RH, za iznos od 50.740,00 kuna.

Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 22.320,00 kuna žali se tužena, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine u cijelosti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine u cijelosti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tužene te osporio navode žalbe te predložio žalbu tužene u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

Žalbe su osnovane.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv pobijanog rješenja za odgovoriti je slijedeće:

Sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje kojim je odbacio tužbu tužitelja, pozivom na odredbu članka 186.a ZPP-a, držeći kako je tužba tužitelja zbog loših uvjeta u zatvoru, zbog izgubljene zarade, putnih troškova obitelji radi posjeta tužitelja u zatvoru, nepravovremenog vraćanja privremeno oduzete dokumentacije i s tim u svezi izgubljene koristi, neugodnosti zbog nebrisanja iz službenih evidencija MUP RH za iznos tužbenog zahtjeva od 50.740,00 kuna u ovom dijelu nedopuštena.

Odredbama članka 186.a ZPP-a propisano je:

- stavak 1. "Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.",

- stavak 5."Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.",

- stavak 6. "Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.",

- stavak 7. "Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu."

Dakle, odredbom članka 186.a stavak 1. ZPP-a propisana je i iznimka od obveze "...obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu ...": ona (iznimka) postoji samo za slučajeve kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja smatrao kako je tužiteljeva tužba u odnosu na predmetne osnove, obzirom na naknadni zahtjev upućenim nadležnom Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske od 11. srpnja 2016., podnesena prije isteka zakonskog roka od tri mjeseca pa kako se o istima nadležno tijelo očitovalo nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

S pravom tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja ukazujući na pogrešnu primjenu citirane odredbe članka 186. a ZPP-a.

Naime, odredbe o postupku pred nadležnim ministarstvom sadrži članak 477. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 58/99, 112/99,58/02, 178/04i 115/06- dalje ZKP) , kojeg je primijeniti na temelju odredbe članka 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08,76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13), a prema kojoj je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

Odredbom, pak, članka 478. ZKP-a u stavku1) je propisano ukoliko zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva.

Iz navedenih odredaba proizlazi da je prije pokretanja sudskog postupka predviđen prethodni postupak obraćanja oštećenika nadležnom ministarstvu radi postignuća nagodbe pa u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba članka 186. a ZPP-a.

S druge strane nesumnjivi je cilj predviđenog prethodnog postupka, što se u citiranim odredbama izrijekom i naglašava, nagodbom odnosno sporazumom riješiti pitanje naknade štete. Ako u prethodnom postupku kod nadležnog ministarstva ne bude postignuta nagodba, odnosno ako zahtjev oštećene osobe ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećeni se može obratiti sudu.

Prema odluci Vrhovnog suda, Gzz 18/90 od 5.XII.1990. (objavljena u Psp-50/101) "oštećenik (osoba neosnovano lišena slobode) koji se u prethodnom postupku obratio organu uprave radi sporazumijevanja u vezi s naknadom štete, a nije postigao sporazum može u parnici zahtijevati i naknadu onih oblika štete (primjerice pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah) koje nije zahtijevao u postupku sporazumijevanja.

Iz sadržaja tužbe zaprimljene u ovoj pravnoj stvari 30. svibnja 2017., a kojoj je prethodio zahtjev tužitelja upućen tuženoj sukladno citiranoj odredbi članka 477. stavak 2. ZKP-a, u svezi s odredbom članka 480. stavak 1. točka 1. ZKP-a razvidno je da je tužitelj činjeničnim supstratom obuhvatio i između ostalog i osnove u odnosu na koje je odbačena tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

Utoliko je sud prvog stupnja postupajući na opisani način počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 186. a ZPP-a, radi čega je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a pobijano rješenje valjalo ukinuti, a predmet vratiti sudu na nadležni postupak i odlučivanje.

U odnosu na žalbu tužene protiv presude suda prvog stupnja za odgovoriti je:

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-576/13-3 od 28. studenog 2013. određen istražni zatvor tužitelju P. M. zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo krivotvorenja novca iz članka 274. stavak 1. KZ-a u trajanju od mjesec dana računajući od dana uhićenja 26. studenog 2013.,

- kako je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj K-85/14 od 30. svibnja 2014. ukinut istražni zatvor prema okrivljenom P. M., a iz obrazloženja da je okrivljenom produljivan istražni zatvor rješenjem suca istrage Županijskog suda u Vukovaru broj Kir- 627/13 od 20. prosinca 2013., rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kov-32/14 od 24.02.2014., i rješenjem broj Kv-48/14 od 8. svibnja 2014.,

- kako je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-85/14 od 30. svibnja 2014. okrivljenik P. M. oslobođen optužbe da je 26. studenog 2013. oko 16,00 sati na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu T. kao izlazni putnik iz RH u Republiku Srbiju, upravljajući teretnim vozilom marke S., slovenskih nacionalnih registarskih oznaka i broja … sa priključnim vozilom marke S. slovenskih reg. oznaka i broja …., vlasništvo tvrtke R. d.o.o. K. R. S., u cilju stavljanja u opticaj, nakon što je od nepoznate osobe preuzeo sveukupan iznos od 4.742.310,00 Eura u raznim apoenima, svjestan da novčanice nemaju zakonito porijeklo, pristajući da su ne originalne, skriven u tvorničkim otvorima kabine i teretnog vozila, držao 4 ne originalne novčanice valute euro u apoenu od 50,00 Eura, dakle lažni novac posjedovao i prenosio s ciljem stavljanja u opticaj kao pravi, pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja novca iz članka 274. stavak 1. KZ-a,

- kako je presudom Županijskog suda u Vukovaru oznake Kž-155/14 -7 od 6. studenog 2014. odbijena žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-85/14 od 30. svibnja 2014.,

- kako je tužitelj po punomoćniku podnio zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode u razdoblju od 26. studenog 2013. do 30. svibnja 2014. za iznos od 74.400,00 kuna dana 11. srpnja 2016. na koji zahtjev se Ministarstvo očitovalo 12. rujna 2016.,

- kako je veći broj medija u RH kao što su Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Liburnija i dr. izvijestili u priloženim člancima javnost o uhićenju tužitelja sa njegovim imenom i prezimenom i zapljeni novca, te uhićenju i pritvaranju, dok većina medija u Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji čiji je tužitelj državljanin i gdje ima prebivalište izvještavala javnost o predmetnom slučaju bez navođenja imena i prezimena tužitelja.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je priznao tužitelju pravo na naknadu štete temeljem neosnovanog lišenja slobode u visini od ukupno 74.400,00 kuna, uz obrazloženje kako je sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za povredu tužiteljevog prava na slobodu u ukupnom trajanju od 186 dana, tužitelju dosudio iznos od 55.800,00 kuna ( 186 x 300,00 kn) jer je predmetnim uhićenjem i pritvaranjem došlo do povrede temeljnih prava osobnosti. Uvažavajući pritom sve ostale okolnosti koje su povezane sa predmetnim uhićenjem i pritvaranjem odnosno intenzitet povrede ugleda i dostojanstva koje prati svako uhićenje i pritvaranje, pa i pretrpljeni strah, kao i činjenicu da je tužiteljevo uhićenje i kazneni postupak medijski praćen ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u zemljama okruženja, zbog čega je tužitelju dosudio na ime neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti daljnji iznosu od 18.600,00 kuna.

Pritom se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 480. stavak 1. točka 1., u svezi s odredbom članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) te odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

Naime, pravo na naknadu štete zbog neosnovanog uhićenja u čl. 480. ZKP-a imaju osobe koje su nezakonito ili neosnovano lišene slobode ili nezakonito uhićene, što je sve u nazivu glave XXX. ZKP obuhvaćeno pojmom neutemeljenog uhićenja.

Treba, dakle, razlikovati nezakonito od neosnovanog lišenja slobode jer se zakonitost lišenja slobode prosuđuje se s obzirom na postojanje ili nepostojanje zakonskih pretpostavki za određivanje pritvora, u vrijeme kada se pritvor određuje, a osnovanost lišenja slobode ocjenjuje se s obzirom na krajnji ishod postupka, bez obzira na okolnost da je u vrijeme njegova određivanja to moglo biti zakonito.

U ovom slučaju radi se o neosnovanom pritvoru, (nije dakle, odlučno da li je pritvor bio zakonit ili nezakonit kada je određen već je odlučan ishod postupka), a neosnovani pritvor postoji kad je osoba pritvorena, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je donesena oslobađajuća ili odbijajuća presuda.

Sama činjenica ishoda postupka na jedan od navedenih načina znači da nije bilo mjesta uhićenju odnosno pritvoru, i da je on bio neosnovan, što daje pravo na naknadu štete. Utoliko su neosnovani navodi tužene o počinjenom carinskom prekršaja od strane tužitelja u svezi s kojim je pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja u ovom postupku, pravomoćno okončanog oslobađajućom presudom.

Odlučan je dakle konačan rezultat kaznenog postupka, a to znači da svaka osoba protiv koje je redovni kazneni postupak dovršen obustavom, ili kao u ovoj stvari, oslobađajućom, odnosno odbijajućom presudom, ima po pravilu pravo na naknadu štete bez obzira na to da li su u vrijeme postupka postojali zakonski uvjeti za preventivno lišenje slobode.

Osoba, pak, neopravdano osuđena ili neosnovano uhićena ima pravo na priznavanje naknade za svu pretrpljenu štetu, i to kako s naslova materijalne tako i s naslova nematerijalne štete.

Glava XXX. govori o pravu na naknadu štete bez daljnjih pobližih odredaba o vrsti, oblicima i načinu naknade štete, pa do primjene dolaze opće odredbe o naknadi štete.

Kako su odredbe o izvanugovornoj odgovornosti za štetu ujedno i opće odredbe o odgovornosti za štetu i naknadi štete, do primjene dolaze te odredbe Zakona o obveznim odnosima. Visina naknade utvrđuje se uz ocjenu okolnosti konkretnog slučaja kao ranija osuđivanost, odnosno sredine u kojoj oštećeni živi, trajanje lišenja slobode– boravak u samici ili u prostoriji s posebno velikim brojem pritvorenih, odnosno osuđenih osoba – razdvajanje iz obitelji – mogućnost posjećivanja obitelji i rodbine – korištenje dnevne štampe i sl. – dob i zanimanje tužitelja, jačina duševnih boli koje je zbog pritvora trpio i sl.

S druge strane prema stajalištu sudske prakse naknada za psihičke boli zbog povreda ugleda, časti i slobode utvrđuje se i dosuđuje u jednom iznosu jer neimovinska šteta za duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode predstavlja jedinstven vid štete koji obuhvaća sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz osobu oštećenog proistekle iz neosnovanog lišenja slobode.

Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke nije utvrđivao sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, a o kojima ovisi i visina pravične novčane naknade koju tužitelj potražuje u ovom postupku, čime je i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.

S druge strane pobijana presuda ne sadrži razloge u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete pa se u ovom dijelu pobijana presuda ne može ni ispitati, stoga je slijedom naprijed izloženog, uvažavanjem žalbe tužene pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka na koju je ukazano te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, u okviru dokaznih prijedloga stranaka, a sukladno naprijed izloženom uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

U Splitu 14. veljače 2019.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v. r.