I Kr-134/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 134/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Marijana Svedrovića, Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 2005. godine, broj K-14/02 (Kv-67/05), u sjednici održanoj dana 22. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. K. M. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj K-14/02 od 25. rujna 2002. godine, K. M. je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

Nakon pravomoćnosti presude, osuđenik je dana 11. srpnja 2003. godine i dana 29. ožujka 2004. godine podnio zahtjeve za izvanredno ublažavanje kazne koje mu je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio kao neosnovane (rješenja broj I Kr-258/03 i broj I Kr-200/04/), jednako kao i zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnesen od strane njegove supruge, dana 14. lipnja 2004. godine (rješenje broj I Kr-318/04).

Dana 15. studenog 2004. godine osuđenik je podnio novi zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne zatvora, u kojem navodi kako samo on osjeća koliko mu je teško zbog događaja koji je obilježio njegov život i život njegove obitelji. Nakon odlaska u zatvor, a zbog nemogućnosti uzdržavanja djece od strane supruge, ona su rješenjem Centra za socijalnu skrb u L., smještena u udomiteljske obitelji, a supruga s kćerkom N., te sinom M., koji su rođeni nakon njegova odlaska na izdržavanje kazne zatvora, također su smješteni u udomiteljske obitelji. Osuđenik smatra da su to okolnosti koje su se pojavile nakon pravomoćnosti presude, a koje bi očito dovele do blaže osude.

I Kr 134/05-3

Županijski sud u Varaždinu dostavljajući zahtjev, predložio je da se isti odbije, a negativno mišljenje su izrazili Županijski državni odvjetnik u Varaždinu i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 414. ZKP-a ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se, nakon pravomoćnosti presude, pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud tada, za njih, nije znao premda su postojale, a one bi očigledno dovele do blaže osude.

Okolnosti koje navodi osuđenik u svojem zahtjevu, jednim su dijelom redovite, dakle predvidive posljedice svake zatvorske kazne (poglavito one sa duljim trajanjem), a njihov je smisao sadržan u pojmu svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a. Takve okolnosti ne mogu predstavljati osnovan razlog za izvanredno ublažavanje kazne. Nadalje, sud je osuđenikove navode već cijenio ili kao olakotne okolnosti ili su bile predmet ocjene prilikom odlučivanja o ranijim zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne.

Imajući u vidu težinu kaznenog djela, kao i način počinjenja kaznenog djela, rođenje djece, kao i teške materijalne prilike obitelji zbog kojega su djeca i supruga smješteni i zbrinuti u udomiteljske obitelji, nisu one okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude.

Iz navedenih razloga trebalo je, temeljem čl. 416. st. 6. ZKP-a, odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, radi čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.