Kž-228/2012-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 4 Kž-228/12-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vladimira Vinje, kao predsjednika vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Kelčec Suhovec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 311 st. 2 KZ, odlučujući o žalbi okrivljenog M. B., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1948/11 od 09. prosinca 2011. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 26. lipnja 2012. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a se žalba okrivljenog M. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 311 st. 2 KZ, činjenično opisanog izrekom te presude te je temeljem čl. 67 KZ izrečena mu uvjetna osuda i temeljem čl. 311 st. 2 KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine. Temeljem čl. 122 st. 1 ZKP u svezi čl. 119 st. 2 toč. 1 do 6 ZKP okrivljeni je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.936,00 kn koji iznos uključuje paušalnu svotu od 1.000,00 kn i trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 3.936,00 kn.

Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu okrivljeni M. B. po braniteljici K. A., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik očitujući se o žalbi okrivljenika predložio je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Žalba okrivljenog M. B. nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjska presuda nije proturječna u odnosu na njenu izreku s razlozima iste, a niti su razlozi prvostupanjske presude u odnosu na odlučne činjenice proturječni s onima iznijetima u izreci presude te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Kako je za sva svoja utvrđenja izrekom pobijane presude prvostupanjski sud iznio i u svemu valjane razloge, a u odnosu na odlučne činjenice, to nije ostvaren žalbeni prigovor bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 toč. 11 ZKP.

Isto tako, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 2 ZKP jer se prvostupanjska presuda ne temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 9 st. 2 ZKP. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da dopisi R. B. (list 9 i 10 spisa), oca okrivljenika koji je u ovom postupku koristio blagodat i nije svjedočio, upućeni Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Odjelu za upravne poslove, ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe čl. 9 st. 2 ZKP. U konkretnom slučaju je R. B. dopisima upozorio Policijsku upravu Zagrebačku, Odjel za upravne poslove o činjenicama vezanim za prijavu prebivališta okrivljenika, odnosno, da mu nije dao suglasnost da se prijavi na njegovu adresu, a o čemu je i usmeno obavijestio djelatnicu PUZ-a V. K. Na ovaj je način R. B., otac okrivljenika, obavijestio nadležno tijelo o protupravnim radnjama okrivljenika prilikom upisa prebivališta. Stoga navedeni dopisi ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu čl. 9 st. 2 ZKP.

Također suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo pod uvjetima i na način kako je to opisano izrekom presude. Naime, okrivljenik poriče počinjenje kaznenog djela i brani se da je sve to konstrukcija njegovog oca R. B. i polubrata jer da mu je otac dao svu dokumentaciju da izvrši promjenu adrese kod MUP-a koju on nije kontrolirao, da su dokumentaciju zajedno predali u MUP-u, a naknadno se brani da je samo njegov otac predao dokumentaciju sa zahtjevom za prijavom promjene adrese kod MUP-a jer je raspolagao njegovom osobnom iskaznicom.

Kada je obranu okrivljenika prvostupanjski sud detaljno analizirao i doveo je u vezu s ostalim provedenim dokazima, tada ju je pravilno ocijenio nevjerodostojnom, nelogičnom, nedosljednom i kontradiktornom, a za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik točno neutvrđenog dana tijekom 2008. godine u Z. kako bi ishodio prijavu adrese prebivališta potpisao obrazac izjave o suglasnosti iz koje izjave proizlazi kako je njegov otac R. B. kao vlasnik kuće na adresi u Z., suglasan da se isti prijavi na navedenoj adresi, te se na izjavu potpisao imenom R. B. kao davatelja suglasnosti i na temelju ranije ovjere svojeg potpisa br. Ov-8067/08 javnog bilježnika Z. F., od NN osobe nabavio neoriginalnu ovjeru potpisa R. B. istog broja, nakon čega je 20. ožujka 2008. godine u prostorijama Policijske uprave Zagrebačke u Zagrebu, Petrinjska 30, tako sačinjenu suglasnost predao F. B., službenici Odjela za upravne poslove Policijske uprave Zagrebačke. Takovo činjenično stanje prvostupanjski je sud utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize iskaza svjedoka B. F. i K. V., na temelju provedenog grafološkog vještačenja kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu: izjava R. B. (listovi 6 i 7 spisa), obrazac i prijave adrese stanovanja sa službenom zabilješkom, dopis od 19.08.2009. godine, dopis R. B. od 05. lipnja 2009. godine, prijepis posjedovnog lista, dopis javnog bilježnika Z. F. sa pratećom dokumentacijom, izjavom M. B., rješenje MUP-a od 25. studenog 2009. godine i prvi list Kaznene prijave. I ovaj sud drži da je pravilno prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka B. F. i K. V. koje su svoje iskaze dale kao djelatnice Policijske uprave Zagrebačke decidirano i objektivno bez ikakove namjere da bezrazložno terete okrivljenika a ustvari su opisale način rada u Policijskoj upravi Zagrebačkoj prilikom prijave prebivališta. Svjedok V. K. bila je i osobno upoznata od strane okrivljenika da nikada nije dao suglasnost za prijavu prebivališta na njegovoj adresi okrivljeniku a o čemu je i pisanim putem obavijestio Policijsku upravu Zagrebačku. Isto tako, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije prihvatljiv iskaz svjedoka K. B. kao vjerodostojan jer je neživotan i neuvjerljiv te, prema ocjeni i ovoga suda, usmjeren je isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti okrivljenika.

Dakle, prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa sigurnošću utvrdio da su u protupravnim radnjama okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 311 st. 2 KZ. Naime, opisanim radnjama okrivljenik je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave jer je nabavio lažnu ispravu radi uporabe i lažnu ispravu uporabio kao pravu. Lažna je isprava neoriginalna ovjera potpisa njegovog oca br. Ov-8067/08 javnog bilježnika Z. F. na izjavi o suglasnosti R. B. a koja izjava je spojena sa ovjerom javnog bilježnika te se na oba dokumenta nalazi pečat javnog bilježnika koji ih povezuje a na koji način se stvara dojam da je navedenu izjavu ovjerio R. B. kod javnog bilježnika. Međutim, ne samo da tu izjavu nije potpisao otac okrivljenika već otac okrivljenika izjavu nije niti ovjerio kod javnog bilježnika jer se radi o broju ovjere potpisa koju je izvršio okrivljenik a u kojoj izjavi je naznačeno da je suglasan da se na adresu … prijavi njegova supruga. Upravo je okrivljenik tako nabavljenu lažnu ispravu uporabio kao pravu kada je službenici Odjela za upravne poslove predao tako sačinjenu suglasnost prijave promjene adrese stanovanja uz popratnu dokumentaciju kao i izjavu o suglasnosti da se podnositelj zahtjeva prijavi na adresu nekretnine u vlasništvu osobe koja daje suglasnost. Okrivljenik je i sam potpisao predmetnu izjavu iz koje proizlazi da otac daje suglasnost da se prijavi na adresu kuće čiji je on vlasnik. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona u smislu čl. 382 ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je ispitana i okrivljeniku izrečena kaznena sankcija. Imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika a to su korektno držanje pred sudom, činjenice da se radi o obiteljskoj osobi i da do sada nije osuđivan, dok mu je otegotno cijenjen stupanj krivnje i jačina povrede zaštićenog dobra, uvjerenje je i ovoga drugostupanjskog suda da je okrivljeniku izrečena i u svemu primjerena kaznena sankcija tj. izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine, te se blažom ne bi ostvarila njena svrha, kako u odnosu na osobu okrivljenika tako i u odnosu na generalnu prevenciju.

Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 379 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je po čl. 387 ZKP odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 26. lipnja 2012. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Nada Kelčec Suhovec, v.r.

Vladimira Vinja, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Višnjica Boras