Croatian Supreme Court dismisses appeal against state compensation for mental harm from unjust detention. Appeal rejected due to lack of procedural error and correct application of law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering state compensation for mental harm suffered due to unjust detention. The defendant argued that the plaintiff's public announcement of the wrongful detention negated the right to damages, but the court found this reasoning flawed. Consequently, the court held that the lower courts correctly applied the law and no procedural errors occurred, leading to the rejection of the appeal.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o krivičnom postupku; The right to claim damages for mental suffering from unlawful detention is not negated by the detainee's public announcement of the wrongful deprivation of liberty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2100/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz P., koga zastupa R. R., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske radi naknade štete rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog
suda
u
Gradu
Zagrebu
od
29. listopada 1996. godine broj Gž-6133/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 1995. godine proj Pn-2782/94 u sjednici održanoj dana 18. listopada 2000. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija tužene odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja koji je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
“1. Tuženica je dužna isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznod od 30.000 kuna, uz zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupnjaske presude 817. siječnja 1995.) do isplate, po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te Uredbe o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.985,00 kuna, sve to u roku od 15 dana.
2. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.000 kuna.”
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužena predlaže da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Presude sudova nižeg stupnja sadrže jasne izreke i razumljive razloge.
Razlozi presuda u skladu su s rezultatima provedenih dokaza, pa se zbog toga u reviziji nesonovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP-a.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, revizijski razlog bitne povrede ZPP-a nije se ostvario.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tužena plati naknadu štete na ime duševnih boli koji je pretrpio zbog neosnovanog boravka u pritvoru.
Tužena se neosnovano protivi tužbenom zahtjevu tvrdnjom da tužitelj nije trpio duševne boli jer da se je “u javnosti znalo za njegov pritvor”, odnosno da mu ne pripada pravo na naknadu štete jer da se nije koristio odredbom čl. 533. ZKP-a koja mu daje mogućnost da putem sredstava javnog informiranja saopći da je bio neosnovano pritvoren. Pravo tužitelja da putem sredstava javnog informiranja priopći javnosti da je bio neosnovano lišten slobode (da je neosnovano bio pritvoren), ne oslobađa tuženu obaveze da tužitelju nadoknadi štetu zbog duševnih boli koje je trpio zbog boravka u pritvoru.
Krivični postupak protiv tužitelja obustavljen je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 1993. broj KO-2577/83, pa tužitelju pripada pravo da od tužene traži naknadu štete temeljem odredbe st. 1. toč. 1. čl. 480. Zakona o krivičnom postupku.
Zbog izloženog tužena tužitelju neosnovano osporava pravo na naknadu štete.
Visina štete odmjerena je u skladu s kriterijama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima i kriterijima sudske prakse.
Dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije se ostvario. Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 18. listopada 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.