Rev-2644/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2644/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja V. B. iz S., koga zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Zajednice osiguranja imovine i lica D. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. svibnja 1990. br. Gž-3788/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. veljače 1990. br. Pn-2093/89, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezana je tuženica da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 21.700 dinara zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom dogadjaju tjelesno ozlijedjen, pa je u vezi s tim utvrdio karakter i težinu tih ozljeda, trajanje i jačinu fizičkih bolova što su ih one uzrokovale, kao i straha, te isto tako karakter i težinu trajnih posljedica koje su zbog toga ostale.

Na temelju utvrdjenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova ovaj sud smatra, jednako kao i nižestepeni sudovi, da primjerenu satisfakciju za te bolove čini iznos od 6.700 dinara (jaki 7 dana, srednje 14 dana i manji oko 2 mjeseca).

Jednako tako ovaj sud smatra, da zbog utvrdjenih trajnih posljedica (posttraumatska encefalopatija s glavoboljama, neurozom, nesanicama, razdražljivošću i preosjetljivošću kao i smetnje koncentracije), a uzimajući u obzir takodjer utvrdjeni stupanj smanjenja njegove radne i životne sposobnosti (10%) te životnu dob (rodjen 1950. godine) iznos od 10.000 dinara, koji su mu nižestepeni sudovi utvrdili kao pravičnu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja njegove životne aktivnosti je u ovom slučaju takodjer primjeren.

Stoga su ti sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), pa je zato reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 12. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.