Rev-2022/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2022/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. P. iz Š., zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku iz Š., protiv tuženika V. d.o.o. iz Š., zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku iz Š., radi poništenja otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županjskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 2000. godine, br. Gž-289/00., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 21. veljače 2000. godine, br. P-1686/97., u sjednici održanoj dana 2. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja ili preinaku.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je mora li radnik, koji smatra da je poslodavac povrijedio neko njegovo pravo iz radnog odnosa, prethodno zatražiti od poslodavca ostvarivanje toga prava da bi mogao zaštitu povrijeđenog prava tražiti pred sudom.

U postupku je utvrđeno da tužiteljica nije zatražila zaštitu svog povrijeđenog prava odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu od poslodavca već da se direktno obratila za zaštitu sudu podnošenjem tužbe.

Odredbom čl. 126. st. 1. tada važećeg Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a prema st. 2. istog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st.

1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, dok st. 4. propisuje da ne pridržavanje rokova iz st. 1. i 2. toga članka nema za posljedicu gubitak prava na nadoknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Citirane zakonske odredbe upućuju da zaštitu pred nadležnim sudom ne može tražiti radnik koji prethodno nije tražio zaštitu svog prava pred nadležnim tijelom poslodavca, osim kada je u pitanju naknada štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.

Napominje se da novelom Zakona o radu i baš čl. 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 17/01.) u čl. 126. dodan novi stavak gdje se izričito kaže da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. tog članka. Dakle, samo je precizirano ono što se iz ranije odredbe čl. 126. ZR dalo nedvojbeno zaključiti.

Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da u ovom slučaju tužbe nije dopuštena (čl. 126. ZR – "Narodne novine" 38/95.), te tužbu kao nedopuštenu odbaciti.

Radi naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 393., a u svezi s čl. 400. st. 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. svibnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.