I Kž-626/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 626/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Dražena Tripala, Miroslava Šovanja i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. P., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesene protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 23. lipnja 2004. broj K- 14/00, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2007. u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i optuženika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zlataru proglasio opt. R. P. krivim zbog kaznenog djela pokušaja nanošenja kvalificirane teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona činjenično opisanog u izreci te presude pa mu je temeljem istih zakonskih odredbi, i u svezi odredbe čl. 57. KZ i izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i na temelju čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Po čl. 80. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te mu je oduzet nož drvene drške sa duljinom oštrice 8 cm.

Temeljem čl. 75. KZ izrečena mu je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koje se u skladu s odredbama čl. 75. st. 3. KZ ne može primijeniti dulje od tri godine.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. ZKP u iznosu od 12.497,14 kn, a koji se odnose na troškove vještačenja dok je oslobođen paušalnog iznosa.

Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

I Kž 626/05-3

Državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno, da se presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe odnosno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu državnog odvjetnika podnio je odgovor optuženik navodeći, da su navodi žalbe neosnovani te da se žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika uvaži, a kod takovog je mišljenja na sjednici ostala nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak-Parfenjuk.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući da je opći umišljaj optuženika bio da oštećenika usmrti odnosno, da je pristao na nastupanje smrtne posljedice, a ne da ga teško tjelesno ozljedi.

Optuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje na iskaze svjedoka I. K. i Z. S. K. te na pogrešnu ocjenu obrane optuženika, smatrajući da je zbog toga je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pravu su državni odvjetnik i optuženik kada u žalbama prigovaraju da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno, time da žalba državnog odvjetnika smjera na postojanje umišljaja kod optuženika za lišenjem života oštećenika, dok optuženik smatra, da izvedeni dokazi ukazuju da je on postupao u nužnoj obrani, odnosno u njezinom prekoračenju.

Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi kako nije sporno da je optuženik toga dana došao u svoj vinograd, gdje je zapazio da mu je bankina znatno oštećena. Nakon toga je vikao i galamio te verbalno se sukobio sa susjedima u obližnjem vinogradu, Z. S. K., te njegovim sinom I. K.. Zbog te svađe optuženik je idući prema klijeti I. K. trebao proći preko zemljišta oštećenikova oca, pok. V. K. koji mu to nije dozvolio. To je optuženiku i rekao te u prepirci istoga izgurao prema nazad do međe s njegovim zemljištem.

Nije sporno niti da je sve to vidio i ošt. J. K. koji je u to vrijeme prskao vinograd, te sa leđa odbacio špricu za prskanje te žurnim korakom uputio se prema svome ocu i optuženiku kako bi spriječio daljnji sukob između istih.

I Kž 626/05-3

S pravom sud prvoga stupnja ne prihvaća tvrdnju optuženika da je oštećeni sam naletio na nož koji je optuženik držao u ruci, budući da takova tvrdnja nije potvrđena niti jednim iskazom svjedoka, a niti provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem. Prema obrazloženju presude sud utvrđuje na temelju iskazivanja svjedoka I. K., V. K., J. K. i Z. S. K. da je optuženik kritične zgode zadao oštećeniku ubodnu ranu u predjelu trbuha, a koja je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. prof. J. Š., probijala trbušnu stjenku, ali bez ozljede trbušnih organa te predstavlja običnu tešku ozljedu koja ima apstraktnu opasnost za život oštećenika. Ta je ozljeda mogla nastati zamahom srednje jakog intenziteta.

Međutim, preuranjeno je zaključivanje suda da takvim postupanjem optuženik nije imao namjeru lišiti života oštećenika nego da je nanošenjem tjelesne ozljede pokušao život oštećenika dovesti u opasnost i to neizravnom namjerom, budući da nije na nedvojben način utvrđena odlučna činjenica koja se odnosi na subjektivni odnos optuženika prema inkriminiranom djelu, posebno na njezinu voluntarističku komponentu. Prije svega, svjedoci J. K., Z. S. K. i I. K. nisu detaljno ispitani i na okolnosti udaljenosti oštećenika od optuženika u času zadobivanja ozljede trbuha, a niti kako je u tom trenutku postupao oštećenik. Vještak sudske medicine dr. J. Š. nije pitan temeljem čega je zaključio da je zamah optuženika prilikom zadavanja tjelesne ozljede oštećeniku bio srednje jakog intenziteta i od kojih sve okolnosti ovisi težina konkretne ozljede oštećenika odnosno intenzitet zamaha. Tek nakon razjašnjenja i tih pitanja moći će se zaključiti o subjektivnom odnosu optuženika prema djelu te ocijeniti obrana optuženika o postupanju u nužnoj obrani odnosno, o njezinom prekoračenju.

Budući da je činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će u skladu s odredbama čl. 393. st. 3. i čl. 351. st. 2. ZKP, detaljno ispitati optuženika na sve okolnosti inkriminiranog događaja, detaljno saslušati sve navedene svjedoke i vještaka sudske medicine, ponoviti i ostale izvedene dokaze a po potrebi i druge, te će kritičnom analizom i svestranom ocjenom tih dokaza i obrane optuženika, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu odluku koju će i valjano obrazložiti.

Slijedom svega izloženog na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.