Rev-1693/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1693/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Stanka Jesenković, Stanislava Plazonić i Stanka Hautz, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. N. iz R., zastupanog po punomoćniku D. D., dipl. pravniku iz R., protiv tuženika J. O. b. R., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 19. prosinca 1990. br. Gž-2396/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. lipnja 1990. godine broj P-4000/89, u sjednici održanoj dana 7. studenog 1991. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda odbijen je tužitelj sa zahtjevom na utvrđenje da je odredba čl. 2. st. 2. (tj. 4.) Ugovora o oročavanju deviznih sredstava između tužitelja i tuženog suprotna Zakonu o osnovama bankarskog I kreditnog sistema i da ne može proizvoditi učinke jer je apsolutno ništava.

Odbijen je i zahtjev da je tužena dužna da obračuna i Isplati kamatu po kamatnoj stopi od 12,5% godišnje na glavnicu kako je to pobliže navedeno u izreci te prvostepene presude.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postup- ka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, jer presude ne trpe od nedostataka koji bi onemogućavali njihovo potpuno i sigurno ispitivanje, a kako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. ZPP, valja zaključiti da prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat je pravilne primjene materijalnog prava.

Pismenim ugovorom od 18. VIII 1985. godine tužitelj je oročio kod tužene devizna sredstva na 36 mjeseci, te je u 51. 2. ugovoreno % "ukoliko dođe do promjene kamatnih stopa na temelju zakonskih propisa ili sporazuma donijetih na nivou udruženja banaka Jugoslavije, nova kamatna stopa u Ugovoru primjenjivati će se od dana stupanja na snagu akta kojim je izmijenjena kamatna stopa".

Dakle, nesumnjivo je ugovorena promjenjiva kamatna

Članom 174. do 179. tada mjerodavnog Zakona o osnovama bankarskog i kreditnog sistema propisano je da se odnosi između banaka i građana u vezi sa novčanim depozitom i štednim ulozima ureduju ugovorom. U konkretnoj situaciji tužitelj se kao deponent ugovorom suglasio da se taj ugovor pa i u pogledu stope kamata može mijenjati voljom samo jedne ugovorene stranke (banke), što nije u suprotnosti sa Zakonom o osnovama bankarskog i kreditnog sistema, pa je stoga s osnovom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da sporna točka ugovora kao suprotna propisu je apsolutno ništava i da ne proizvodi pravne učinke.

Kako je dakle valjana odredba Ugovora o oročavanju deviznih štednih uloga kojima se deponent suglasio da se kamatna stopa mijenja u skladu sa sporazumom banaka o politici kamatnih stopa, zato se na takav ugovor smiju primijeniti niže stope kamata u skladu sa samoupravnim sporazumom banaka. Sudovi su dakle, pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbenim zahtjevom u slučaju odbili jer tuženi nije postupao protivno ugovoru.

U vezi navoda revizije valja reći da je neosnovano pozivanje revidenta na odluku Ustavnog suda Jugoslavije od 13. travnja 1988. godine jer se navedena odluka, objavljena u "Sl. listu SFRJ" br. 39/88 ne odnosi na pravne situacije u kojima su stranke ugovorile mogućnost jednostrane izmjene ugovora, što nedvosmisleno iz te odluke proizlazi.

Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu,7. studenog 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.