I Kž-751/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 751/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. R. R., opt. I. K., opt. J. Č., opt. B. M. i opt. D. Z., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. svibnja 2007. broj K-19/07-159, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, opt. R. R. i zamjenika njegovog branitelja K. V., odvjetnika iz O.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. R. R., opt. I. K. i opt. D. Z., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda i izriče da se:

opt. R. R. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

opt. I. K. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i

opt. D. Z. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

da bi:

opt. R. R.

2. u razdoblju od 21. listopada 2005. do 31. prosinca 2006. u O., radi prikrivanja porijekla novca koji je stekao neovlaštenom prodajom droge, koristio se svojim tekućim računom broj …, otvorenim kod P. b. Z., Poslovnica O., tako da su mu pojedini kupci novčani iznos za kupljenu drogu polagali na navedeni tekući račun, stekavši na opisani način ukupno

I Kž 751/07-6

34.500,00 kuna, a potom je tako protupravno stečeni novac podizao na bankomatima navedene poslovnice,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prikrivanjem protuzakonito dobivenog novca, opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06; u nastavku: KZ)

opt. I. K.

3. od lipnja 2005. do prosinca 2006. u O., iako svjestan da je promet droge zabranjen, suprotno čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga 20 puta od opt. R. R. kupio za osobnu uporabu 50 grama droge tipa amfetamin tzv. speed koja se nalazi u Dijelu 1. Odjeljak 1. Popisa psihotropnih tvari i to 50 grama za 2.000,00 kuna, a dana 20. prosinca 2006. u kući u … držao 1 gram droge tipa marihuana – tetrahidrokanabinol koja se nalazi u Dijelu 1., Odjeljak 1. Popisa psihotropnih tvari,

opt. D. Z.

11. točno neutvrđenog dana krajem prosinca 2006. u V., iako svjestan da nema ovlast za trgovinu opojnim drogama, protivno odredbi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, drogu tipa amfetamin tzv. speed koja se nalazi u Dijelu 1. Odjeljak 2. Popisa psihotropnih tvari prodao za iznos od 300,00 kuna J. T.,

pa da bi time počinili kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga, opt. I. K. opisano i kažnjivo u čl. 173. st. 1. KZ, a opt. D. Z. opisano i kažnjivo u čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ („Narodne novine broj 71/06).

II.Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. R. R. preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. R. R., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude, na temelju tog propisa, primjenom čl. 109., čl. 24. st. 2. i 3. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM), izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. prosinca 2006. do 10. svibnja 2007.

III. Prihvaća se djelomično žalba opt. B. M., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni i izriče, da je opt. B. M. djelom zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. 9. izreke te presude počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05), pa mu se, na temelju tog propisa primjenom čl. 109., čl. 27. st. 1. i 2. ZSM, izriče pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, time da mu naknadno može biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo.

I Kž 751/07-6

IV. Uslijed odluke pod I., žalbe opt. R. R. (u odnosu na kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude), te žalbe opt. I. K. i opt. D. Z. postale su bespredmetne.

V. U ostalom dijelu žalbe opt. R. R. i opt. B. M., u cijelosti žalbe državnog odvjetnika i opt. J. Č. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašeni su krivima zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga i dr.:

- opt. R. R. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ (toč. 1. izreke) i čl. 279. st. 1. KZ (toč. 2. izreke) te mu je uz primjenu čl. 109., čl. 24. st. 2. i 3. i čl. 25. ZSM izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. prosinca 2006. do 10. svibnja 2007.,

- opt. I. K. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ (toč. 3. izreke), primjenom čl. 5. u svezi s čl. 108., čl. 109. st. 1. i čl. 27. st. 1. i 2. ZSM izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od dvije godine te odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 60 sati u razdoblju od šest mjeseci,

- opt. M. R. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 38. st. 1. KZ i čl. 41. ZIDKZ (toč. 4. izreke), uz primjenu čl. 108., čl. 109. st. 1. i čl. 27. st. 1. i 2. ZSM izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od dvije godine te odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju 60 sati u razdoblju od šest mjeseci,

- opt. I. J. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ (toč. 5. izreke), te čl. 173. st. 6. KZ (toč. 6. izreke), primjenom čl. 109., čl. 24. st. 2. i 3. i čl. 25. ZSM izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju šest mjeseci,

- opt. Z. S. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ (toč. 7. izreke), primjenom čl. 109. st. 1. i čl. 27. st. 1. i 2. ZSM izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od tri godine te mu je izrečena odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 sati u razdoblju od šest mjeseci,

- opt. J. Č. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZIDKZ (toč. 8. izreke) primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine,

- opt. B. M. je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. i 6. KZ (toč. 9. izreke) primjenom čl. 109., čl. 24. st. 2. i 3. i čl. 25. ZSM izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju šest mjeseci,

I Kž 751/07-6

- opt. B. G. je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ (toč. 10. izreke) primjenom čl. 109. st. 1. i čl. 27. st. 1. i 2. ZSM izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od jedne godine te mu je izrečena odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 50 sati u razdoblju od šest mjeseci,

- opt. D. Z. je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ (toč. 11. izreke), primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ opt. I. K. i opt. D. Z. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od dvije godine time da se na temelju čl. 76. st. 3. KZ opt. I. K. kazna za prije počinjeno kazneno djelo može izreći ako ne izvršava obveze uz naznačenu sigurnosnu mjeru.

Optuženicima su na temelju čl. 80. i čl. 173. st. 7. KZ izrečene sigurnosne mjere oduzimanja predmeta i to: od opt. R. R. mobilni uređaj „Nokia 6230“, SIM kartice operatera Tele 2 …; od opt. I. K. digitalna vaga marke NS 00013, smotuljak od novinskog papira sa sadržajem opojne droge marihuane težine 1 gr, mobilni uređaj „Sony Ericsson Z 300“, SIM kartica operatera VIP …; od opt. I. J. kutija sa sadržajem kreatina bruto težine 192,5 gr, uplatnica sa tekstom 1.200,00 M. B., brojevi …, mobilni uređaj „Sony Ericsson T 630“, SIM kartica operatera VIP …; od opt. Z. S. mobilni uređaj „Nokia 6220“, SIM kartica operatera VIP …; od opt. J. Č. P. paketić sa sadržajem opojne droge amfetamin bruto težine o,4 gr, mobilni uređaj „Samsung SGH X670“,SIM kartica operatera T-mobile …; od opt. B. M. mobilni uređaj „Siemens MT 50“, SIM kartica operatera Tele 2 …, od opt. B. G. paketić od bijelog papira sa sadržajem opojne droge marihuana težine 8,7 gr.

Na temelju čl. 82. KZ od opt. R. R. je na ime oduzimanja imovinske koristi oduzet gotov novac u iznosu 35.600,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP opt. R. R., opt. I. K., opt. I. J., opt. Z. S., opt. J. Č., opt. B. G. i opt. D. Z. su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, dok su opt. M. R. i opt. B. M. dužni naknaditi paušalnu svotu 1.000,00 kn svaki.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, opt. R. R., opt. I. K., opt. J. Č., opt. B. M. i opt. D. Z..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. R. R. i predlaže da mu se izrekne stroža kazna zatvora.

Opt. R. R. žali se po branitelju S. D., odvjetniku iz O., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, sve uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kaznenopravne sankcije, te da se njega i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. I. K. žali se po branitelju M. I., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i

I Kž 751/07-6

odluke o kaznenoj sankciji uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kaznene sankcije i ukidanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. J. Č. žali se po branitelju S. Š., odvjetniku iz Đ., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, odnosno izreći mu blažu kaznu, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. B. M. se žali po branitelju Z. J., odvjetniku iz V., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žali se i opt. D. Z. po branitelju N. R., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te da se njega i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. R. R. je podnio i odgovor na žalbu sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a da se prihvati žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni za opt. R. R..

Na zahtjev opt. R. R. i opt. D. Z. o sjednici vijeća izviješteni su u smislu čl. 374. st. 1. ZKP državni odvjetnik, opt. R. R., opt. D. Z. te njihovi branitelji, S. D. i N. R., odvjetnici iz O.. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić, opt. R. R. uz zamjenika branitelja K. V., odvjetnika iz O., a u odsutnosti uredno izviještenih opt. D. Z. i njegovog branitelja N. R., odvjetnika iz O. (čl. 374. st. 4. ZKP).

Žalbe državnog odvjetnika i opt. J. Č. nisu osnovane. Žalbe opt. R. R. i opt. B. M. djelomično su osnovane, a kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, postupajući sukladno čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP našao da je povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. I. K. i opt. D. Z. glede kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. KZ (toč. 3. izreke) i čl. 173. st. 2. (toč. 11. izreke) te na štetu opt. R. R. glede kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. KZ (toč. 2. izreke), sve u odredbi čl. 368. toč. 1. ZKP to su žalbe opt. I. K. i opt. D. Z. u cijelost, a žalba opt. R. R. u tom dijelu, postale bespredmetne.

Neutemeljena je žalba opt. J. Č. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao da su ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

I Kž 751/07-6

U žalbi opt. J. Č. ističe se povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP parafraziranjem zakonskog teksta povrede bez posebnog upiranja u čemu se sastoji naznačena povreda. Suprotno pukoj tvrdnji iz žalbe, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je izreka presude proturječna sama sebi, niti su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, nema niti znatnog proturječja o odlučnim činjenicama kod reprodukcije dokaza. Prvostupanjski je sud korektno iznio sadržaj dokaznog materijala, potom je u odnosu na svako pojedino kazneno djelo, tako i na djelatnost opt. J. Č., iznio ocjenu dokaza, a nakon toga je zaključio da je kaznenopravno odgovoran za djelatnost zbog koje je proglašen krivim u toč. 8. izreke pobijane presude.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u dijelu i iz osnova iz kojih se pobija žalbama stranaka, kao i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, ovaj sud nalazi da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP na štetu opt. R. R. glede djela pod toč. 2. izreke presude, na štetu opt. I. K. za djelo pod toč. 3. izreke i na štetu opt. D. Z. za djelo pod toč. 11. izreke, a s pravom se žali zbog povrede kaznenog zakona (čl. 368. toč. 4. ZKP) i opt. B. M..

Kako se primjena materijalnih propisa vezuje na utvrđeno činjenično stanje prije svega se ukazuje potrebnim navesti da nisu osnovane žalbe opt. R. R., opt. J. Č., opt. B. M. te opt. D. Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud na glavnoj raspravi izveo sve potrebne i dostatne dokaze te je njihovom valjanom analizom zaključio da je dokazana inkriminirana djelatnost iz izreke pobijane presude.

Posebno treba ukazati opt. R. R. da se očitovao krivim za oba terećena kaznena djela pa prema čl. 363. st. 7. ZKP ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ipak valja reći da je opt. R. R. priznao inkriminiranu djelatnost što je potkrijepljeno iskazima opt. I. K., opt. D. Z. i opt. I. J. koji su detaljno opisali mjesta i okolnosti u kojima su opojnu drogu kupovali od opt. R. R.. Kako iz činjeničnog opisa kaznenog djela zlouporabe opojne droge određeno i jasno proizlazi da radnje čini dijelom kao maloljetnik, a potom kao mlađi punoljetnik, u potpunosti je ispravan i valjan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju njegove kaznenopravne odgovornosti.

Nije u pravu niti opt. J. Č. kada, ponavljajući u žalbi obranu, tvrdi da nije počinio terećeno kazneno djelo, da ga je trebalo u dokaznom postupku suočiti sa ostalim optuženicima koji ga terete te da je trebalo provesti vještačenje o stupnju ubrojivosti obzirom da je mijenjao obranu tijekom trajanja postupka.

Cijeneći dokaze, tako i izmjenu obrane opt. J. Č., opravdano prvostupanjski sud prihvaća njegovo iskazivanje u predkaznenom postupku, kada je uz branitelja pred redarstvenim vlastima detaljno, okolnosno i precizno opisivao svoju djelatnost kojom je sebe teretio za inkriminirane radnje, izuzev okolnosti da je opt. B. G. prodao 8,7 grama droge marihuane. Međutim, uz ovo priznanje opt. J. Č. kojeg je kasnije bezuspješno pokušao otkloniti tvrdnjom da je u policiji bio alkoholiziran i smeten, za prihvaćanje njegove prve obrane i otklon izmjene na glavnoj raspravi, sud prvog stupnja opravdano nalazi uporište u iskazu opt. B. G. koji opt. J. Č. okolnosno i detaljno tereti za cjelokupnu inkriminiranu djelatnost. Osim toga upravo radnje i načini na koji su komunicirali, sastali se i obavili kupoprodaju opojne droge kritičnog dana opisuje opt. B. G. suglasno obrani opt. J. Č. pri prvom ispitivanju kod redarstvenih vlasti. Stoga navod opt. J. Č. o alkoholiziranosti i ne

I Kž 751/07-6

snalaženju pred redarstvenim vlastima evidentno predstavlja pokušaj smanjenja svoje kaznene odgovornosti. Istaknuta argumentacija i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdava odbijanje dokaznih prijedloga opt. J. Č. za provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost mijenjanja iskaza, obzirom da opt. J. Č. nije ukazao na činjenice kojima bi opravdao postojanje sumnje u njegovu ubrojivost tempore criminis, niti je bilo potrebe provoditi suočenje među suoptuženicima.

U odnosu na inkriminiranu djelatnost opt. D. Z. prvostupanjski sud, vrednujući razlike u njegovim iskazima, opravdano zaključuje da je prva obrana koju je iznio pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja i kojom je u cijelosti priznao učin kaznenog djela točna i vjerodostojna, a da je izmjena obrane i poricanje djela na glavnoj raspravi usmjerena otklanjanju odgovornosti. Ovo poglavito što opt. D. Z. na glavnoj raspravi nije učinio spornim da je opojnu drogu amfetamin predao poznaniku J. T., samo se na glavnoj raspravi nije sjećao je li za tu drogu dobio novac. Međutim, kako je opt. D. Z. u dva navrata, pred redarstvenim vlastima te ponovno u istražnom postupku određeno, jasno i detaljno naznačio da je uzeo novac od J. T. „…kako bi pokrio svoje troškove…“ (list 372), to je svakako za prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o dokazanosti terećenog djela, bez potrebe da se na okolnosti djela ispituje J. T..

Obzirom da je opt. D. Z. vještačen za potrebe ovog kaznenog postupka, vještak dr. N. M. je dao nalaz i mišljenje o stupnju ubrojivosti i obilježjima ličnosti optuženika, koje je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio, utvrdivši da je opt. D. Z. tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, uz preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, jer je vještačenjem utvrđeno da je opt. D. Z. osoba s ovisnim poremećajem ličnosti i sindromom ovisnosti o više psihoaktivnih tvari s porastom tolerancije, s apstinencijskim sindromom kod prekida uzimanja i jakom žudnjom za uzimanjem psihoaktivnih tvari, to nije bilo potrebe za ispitivanjem druge osobe ili vještaka neuropsihijatra na okolnost ranije osude zbog kaznenog djela krađe kako se upire žalbom.

Neutemeljeno se i opt. B. M. žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i, po mišljenju žalitelja, pogrešnog zaključka suda prvog stupnja da je ostvario obilježja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. i 6. KZ. Treba podsjetiti da je upravo opt. B. M. iznoseći obranu još u istražnom postupku naveo da je kupovao opojnu drogu isključivo za sebe, a ponekad su se konzumiranju pridružili poznanici na njihovo inzistiranje. Kada se ovim navodima pridodaju iskazi svjedoka koji su u tijeku istražnog postupka okolnosno teretili optuženika, da im je upravo on dao na trošenje opojnu drogu, što sve pravilno prvostupanjski sud cijeni, prihvaćajući upravo te iskaze vjerodostojnim. Stoga nema dvojbe da je opt. B. M. u više navrata častio prijatelje A. Š., M. S. i M. V. opojnom drogom marihuanom čime je, po pravilnom zaključku u pobijanoj presudi (str. 28, 5. i 8. odjeljak), ostvario biće kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, ali sud prvog stupnja nije u pravu kada tako utvrđenu djelatnost označava i kvalificiranim oblikom ovog djela iz čl. 173. st. 6. KZ, što predstavlja povredu kaznenog zakona o kojoj će biti naknadno izloženo.

Slijedom navedenog prvostupanjski je sud u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za zaključak o dokazanosti terećene djelatnosti opt. J. Č., opt. D. Z. i opt. B. M. (kao i opt. R. R.), te je pravilno primijenio materijalne propise označivši djela pod toč. 1. i 8. kaznenim djelom iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZIDKZ. Stoga u odnosu na opt. J. Č. nema povrede kaznenog zakona na koju ovaj optuženik tek posredno upire žalbom.

I Kž 751/07-6

Prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda nije sporno da je opt. R. R. prodaju opojne droge obavljao na način da su mu pojedini kupci droge uplaćivali novčani iznos za kupljenu drogu na njegov tekući račun koji je optuženik potom podizao na bankomatima. Međutim, ovakvo postupanje optuženika i opisana djelatnost ne sadrži obilježja kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, a navodi činjeničnog supstrata pod toč. 2. izreke pobijane presude suštinski samo pobliže opisuju način realizacije kupoprodaje droge pri čemu nije ni sporno da je opt. R. R. stekao imovinsku korist prodajom droge koju je sud prvog stupnja oduzeo po čl. 82. KZ što je tek pretpostavka da bi se daljnjom aktivnošću počinitelja prišlo «pranju» novca radi prikrivanja njegovog pravog porijekla. No sama činjenica da su pojedini kupci droge položili novčani iznos na tekući račun optuženika umjesto da su ga naprosto predali optuženiku i da je taj isti novac optuženik podizao putem bankomata ne predstavlja radnju u bankarsko poslovanju kojom se prikriva pravi izvor novca. Novac položen na tekući račun predstavljao bi tek prvu od tri faze kojima se odvija postupak pranja novca, tek je fizički ulazak gotovine kriminalnog porijekla u bankarski sustav, a nedostaju faza financijske transakcije kojom se prikriva porijeklo novca te faza integracije kojom je «prljav» novac postao legalan prihod. Prema tome polaganje gotovine na tekući račun i njeno podizanje putem bankomata samo je korištenje banke kao pogodnog, sigurnog mjesta pohrane novca prije njegova daljnjeg korištenja i stoga ne čini obilježja djela iz čl. 279. st. 1. KZ za koje se teretio opt. R. R..

Nadalje, premda su u pobijanoj presudi pravilno utvrđene odlučne činjenice uz zaključak da je dokazana inkriminirana djelatnost opt. I. K. i opt. D. Z., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se u odnosu na postupanje ovih optuženika kaznena djela imaju smatrati beznačajnim djelima u smislu čl. 28. KZ. Kod opt. I. K. radi se o izuzetno maloj, gotovo neznatnoj količini opojne droge marihuane koju je posjedovao, jer se prema činjeničnom opisu djela radi o 1 gram opojne droge marihuane, a prema sadržaju dokaznog materijala 0,23 grama marihuane (nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“) time da samo dio činjeničnog supstrata vezan uz posjedovanje marihuane i čini obilježje djela. Činjenica da se ovaj optuženik očitovao krivim i u potpunosti je priznao terećeno djelo, mlađi je punoljetnik, do sada neosuđivan te kako je predmet djela vrsta droge koja u najmanjoj mjeri šteti zdravlju ljudi radi se o očito beznačajnom kaznenom djelu koje ne zahtjeva osudu društva kroz izricanje kazne počinitelju. Kod opt. D. Z. radi se o jednokratnoj prodaji manje količine droge amfetamin što uz manji stupanj krivnje, smanjenu ubrojivost optuženika, po ocjeni ovog suda ukazuje da se ne radi o kaznenom djelu koje ima takve posljedice da je nužno kažnjavanje i ocijenjeno je beznačajnim za pravni poredak. Iz navedenih je razloga po službenoj dužnosti trebalo opt. I. K. i opt. D. Z. osloboditi od optužbe čime su njihove žalbe postale bespredmetne.

Stoga je ovako učinjene povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP u odnosu na opt. R. R., opt. I. K. i opt. D. Z., za djela opisana pod toč. 2., 3. i 11. izreke prvostupanjske presude trebalo otkloniti i odlučiti kao pod toč. I. ove presude.

Opravdano se opt. B. M. žali zbog povrede kaznenog zakona u čl. 368. toč. 4. ZKP. Naime, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica koje su i navedene u opisu djela pod toč. 9. izreke prvostupanjske presude nije bilo mjesta proglasiti ga krivim za kvalificirani oblik djela iz čl. 173. st. 6. KZ za koji je nužno utvrditi i navesti u opisu djela da je optuženik davao na trošenje opojnu drogu više osoba istovremeno, što s pravom ističe u žalbi opt. B. M.. Kako

I Kž 751/07-6

ovu okolnost prvostupanjski sud nije utvrdio, niti je ona naznačena činjeničnim opisom djelatnosti zbog koje je proglašen krivim, po pravilnoj je primjeni materijalnih propisa trebalo radnje označiti kaznenim djelom iz čl. 173. st. 5. KZ, pa je u tom dijelu pobijana presuda, djelomičnim prihvaćanjem žalbe, preinačena.

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine izrečena opt. R. R. preblaga obzirom na težinu djela i stupanj kaznene odgovornosti, pokazanu izuzetnu upornost u prodaji razne vrste opojne droge, kroz duže vremensko razdoblje, većem broju osoba, imajući na umu da je opt. R. R. činio terećene radnje i nakon što je protiv njega započet kazneni postupak za istovrsno kazneno djelo. Opt. R. R. pak smatra odluku o kaznenoj sankciji prestrogom. Ističe da je priznanjem djela pridonio lakšem utvrđenju relevantnih činjenica u odnosu na ostale optuženike, a kako je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, izrazivši kajanje i obzirom da je vrijeme provedeno u pritvoru na njega dovoljno utjecalo da ne čini nova kaznena djela, predlaže izricanje blaže kaznenopravne sankcije.

I opt. J. Č. drži izrečenu kaznu prestrogom, drastičnom, ukazuje na već cijenjene olakotne okolnosti, time da mu nije uzeto u obzir slabo imovno stanje cijele obitelji, bolest roditelja i nužnost da skrbi o sebi i roditeljima, na koje okolnosti je priložio odgovarajuću dokumentaciju.

Opt. B. M. posredno pobija odluku o kazni i smatra ju pogrešnom.

Razmotrivši suprotstavljene stavove državnog odvjetnika i opt. R. R., a imajući na umu i odluku pod toč. I., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci primjerenom osobnosti optuženika, stupnju njegove krivnje, težini i pogibeljnosti djela, poglavito obzirom da je opt. R. R. djelo počinio kao izuzetno mlada osoba (maloljetnik i mlađi punoljetnik) i djelo je priznao. Spomenute su okolnosti u odnosu na one istaknute u žalbi državnog odvjetnika prevalentnog značaja pa nema mjesta izricanju strože kazne. Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti, a prihvatiti žalbu opt. R. R..

Neosnovana je žalba opt. J. Č. iz ove žalbene osnove jer mu je izrečena najmanja mjera kazne zatvora koju je za terećeno kazneno djelo primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne moguće izreći, što je prvostupanjski sud i učinio cijeneći niz olakotnih okolnosti koje se ponavljaju u žalbi.

U odnosu na opt. B. M. i činjenicu da je ovom odlukom njegova kriminalna djelatnost označena po blažoj pravnoj oznaci kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, cijeneći niz olakotnih okolnosti kako su utvrđene u prvostupanjskoj presudi, njegova je žalba zbog odluke o kazni prihvaćena. Premda je ovaj optuženik specijalni povratnik, okolnosti učina djela, činjenica da su konzumenti opojne droge inicirali, tražili od optuženika da zajedno s njim konzumiraju opojnu drogu marihuanu te ostale utvrđene olakotne okolnosti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju da nije nužno izricati kaznu lišenja slobode, već je pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od dvije godine ona kaznenopravna sankcija kojom će se polučiti svrha specijalne i generalne prevencije i u dostatnoj mjeri djelovati na korekciju budućeg optuženikova ponašanja (čl. 5. ZSM).

I Kž 751/07-6

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP ovaj sud nalazi da su osnovano i ispravno izrečene sigurnosne mjere oduzimanja predmeta opt. R. R., opt. J. Č. i opt. B. M.. Nadalje, i odluka o oduzimanju imovinske koristi opt. R. R. temelji se na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona obzirom da je proglašen krivim za višekratnu prodaju opojne droge za novčane iznose naznačene u činjeničnom opisu izreke presude. Upravo se stoga i radi o pribavljenoj imovinskoj koristi učinom kaznenog djela zlouporabe opojnih droga neovisno o oslobođenju od optužbe za djelo iz čl. 279. st. 1. KZ.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 390 st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.