I Kž-1215/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1215/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika K. R. zbog kaznenog djela iz čl. 218 st. 1 i 2 i dr. KZ odlučujući o žalbi optuženika K. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 2. listopada 2007 godine, br. K-19/07, u sjednici održanoj 5. veljače 2008 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika K. R. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašen je krivim optuženik K. R. zbog dva kaznena djela iz čl. 221 st. 1 i 4 KZ, dva kaznena djela iz čl. 218 st. 1 i 2 KZ i jedno kazneno djelo iz čl. 311 st. 1 i 2 KZ, te mu je za svako od kaznenih djela iz čl. 221 st. 1 i 4 KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, za dva kaznena djela iz čl. 218 st. 1 i 2 KZ kazna zatvora od po pet godina i za kazneno djelo iz čl. 311 st. 1 i 2 KZ kazna zatvora od jedne godine, te je primjenom čl. 60 KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina i šest mjeseci.

Po čl. 63 KZ optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 17. svibnja 2007 godine pa nadalje.

Po čl. 82 KZ optuženiku je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 46.366,50 kuna.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik K. R. po branitelju M. J. odvjetniku iz K. i osobno.

U žalbi koju je podnio putem branitelja, optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog

I Kž 1215/07-5

stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i to na način da u dijelu pod t. 1 optuženika oslobodi od optužbe, a u odnosu na djela opisana pod t. 2 i 3 optuženika osudi na blažu kaznu ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Iz sadržaja žalbe koju je optuženik podnio osobno, proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez posebno naznačenog prijedloga.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi, da je u odnosu na djelo pod t. 1 izreke pobijane presude ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, u znatnoj su mjeri nejasni i proturječni. Iako optuženik u žalbi ne navodi razloge za tvrdnju o navedenoj bitnoj povredi odredba kaznenog postupka, već iz obrazloženja žalbe proizlazi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sud drugog stupnja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, ispitao je u ovom dijelu prvostupanjsku presudu. Pritom je utvrđeno da je sud prvog stupnja, temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama, jasno i bez proturječja, obrazložio u presudi.

Da je djela opisana pod t. 1 izreke presude počinio upravo optuženik, koji učin ovih kaznenih djela poriče, za razliku od priznanja djela opisanih pod t. 2 i 3 izreke presude, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza. Naime, iz opisa ponašanja optuženika prilikom upada u poštanski ured, zatim njegove prijetnje pištoljem i uzimanje novaca, koje su dali svjedoci B. S., D. M. i J. G., proizlazi da je i kod razbojništva počinjenog dana 25. travnja 2007 i dana 17. svibnja 2007 godine, modus operandi u potpunosti i to u svim detaljima identičan, što je potkrijepljeno video zapisima snimljenima kontrolnom kamerom. U oba slučaja, svjedoci govore o maskiranoj muškoj osobi višeg rasta i mršavije građe, koji je na sebi imao jaknu vojničkog kroja, prijetio je pištoljem s prigušivačem, a novac je trpao u plastičnu vrećicu koju je imao sa sobom, pri čemu je u oba slučaja tražio i bonove za mobitel, koji opis je u velikoj mjeri potkrijepljen video zapisima.

Nadalje, iskazi svjedoka u potpunosti su potvrđeni stvarima, koje su kod optuženika pronađene u automobilu prilikom zaustavljanja vozila kod naplatnih kućica u L.. Naime, kod optuženika su pronađeni pištolj marke Walter model …s pričvršćenim prigušivačem, jakna dugih rukava sivo- maslinaste boje , bordo kapa s prorezom za oči, PVC vrećica zeleno- crvene boje i bočica spreja –suzavca, za koji svjedok B. S. navodi da ga je počinitelj pošpricao prilikom razbojstva dana 25. travnja 2007 godine u poštanskom uredu. Prema tome, iskazi svjedoka o načinu na koji su počinjena razbojništva, u potpunosti su potkrijepljeni materijalnim dokazima, pronađenima kod optuženika nakon počinjenog razbojništva dana 17. svibnja 2007 godine, zbog čega je i optuženikovo priznanje djela opisanih pod t. 2 i 3 izreke

I Kž 1215/07-5

presude, u izravnoj vezi s njegovim zaticanjem neposredno nakon izvršenja kaznenih djela oduzimanja tuđe pokretne svari i razbojništva, dok razlog njegovog poricanja istih kaznenih djela opisanih pod t. 1 leži samo u činjenici, što u tom slučaju nije zatečen nakon počinjenja djela i pritiješnjen dokazima pronađenima kod njega, pa se radi o neuspjelom pokušaju izbjegavanja kaznene odgovornosti, s obzirom na identičnost njegovog ponašanja kod počinjenja sva četiri kaznena djela i okolnosti da je istovjetno opisan po ispitanim svjedocima, a što ima punu potkrjepu u video zapisu.

Tu valja posebno naglasiti, da je optuženik otuđeno vozilo marke Opel Astra, nakon izvršenog razbojništva dana 17. svibnja 2007 godine dovezao iz K. u blizinu Z. i parkirao ga kraj naplatnih kućica u L., što je učinjeno na identičan način s otuđenim automobilom marke Opel Corsa nakon razbojništva počinjenog dana 25. travnja 2007 godine, pa kada se ova okolnost dovede u vezu s prethodno navedenim dokazima, onda nema dvojbe, da je optuženik K. R. osoba koja je počinila kaznena djela oduzimanja tuđe pokretne stvari i razbojništva opisana pod t. 1 izreke prvostupanjske presude, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti i pritom valjano cijenio činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti optuženika zbog imovinskih delikata kao otegotnu okolnost. Tu je potrebno istaknuti da je ponašanje optuženika u opetovanom vršenju kaznenih djela razbojništva i to njegovog težeg oblika (uporaba vatrenog oružja), izuzetno društveno opasno zbog učestalosti i raširenosti pojave, koju okolnost valja također cijeniti otegotnom. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta da u ovom slučaju, kako pojedinačno utvrđene, tako i jedinstveno izrečena kazna zatvora, s obzirom a istaknute okolnosti i težinu svakog od počinjenih djela, mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Iako žalba u sebi ne sadrži i žalbu zbog oduzimanja imovinske koristi, sud drugog stupnja postupajući u skladu s odredbom čl. 382 ZKP, ispitao je i u ovom dijelu prvostupanjsku presudu, te je utvrdio da je u potpunosti utvrđena osnova i visina oduzete imovinske koristi sukladno odredbi čl. 82 KZ.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. veljače 2008 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v. r.

Ante Potrebica, v. r.