Rev-1337/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1337/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. i Ž. Š. iz B., koje zastupa M. M., odvjetnik u P., protiv tuženika I. i M. S. iz B., koje zastupa D. O., odvjetnik u S., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 14. veljače 1994. br. Gž 87/94-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 7. srpnja 1993. br. P 12/93, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 1998.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva sporne površine pobliže označene u izreci te presude, te da su im tuženici dužni tu površinu predati u posjed, kao i naknaditi im parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je djelomično presudu suda prvoga stupnja dok je djelom tu presudu ukinuo i tužbu odbacio.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji, sud drugog stupnja je ocijenio navode žalbe tužitelja protiv presude suda prvoga stupnja koje su od odlučnog značaja.

Sud prvog stupnja je utvrdio vrijednost sporne površine, te je utvrdio da tužitelji spornu površinu uživaju još od 1938. godine.

Prigovor tuženika da je 1985. godine provedena komasacija i da je tom prilikom postavljena drukčija međa, po kojoj je upravo njima pripala sporna površina, ne može se uzeti u obzir prilikom razmatranja osnovanosti njihove revizije, jer oni tu činjenicu iznose prvi puta u reviziji, na što nemaju pravo budući da se ona ne odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka u kojem slučaju po odredbi čl. 387. ZPP bi oni bili ovlašteni takvu činjenicu prvi puta iznositi u reviziji.

Nije osnovan njihov prigovor da su se oni sporazumjeli s tužiteljima da će među urediti po katastarskoj odredbi, i to još pred mirovnim vijećem prije nego što je proveden postupak uređenja međa, jer bi takav eventualni postupak bio od značaja u postupku uređenja međa, a ne više u postupku povodom vlasničke tužbe koju su tužitelji podnijeli nakon što je rješenje o uređenju međa između zemljišta stranaka postalo pravomoćno.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da su tužitelji stekli vlasništvo sporne površine dosjelošću (čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. prosinca 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.