Rev-2046/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2046/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. iz R., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz R., protiv tuženika M. ”. d.d. R., kao pravnog sljednika M. k. R., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici iz R., radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2423/00 od 13. lipnja 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: P-61/98 od 26. lipnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se kao nedopuštena odbacuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“1.) Poništava se odluka tuženika o trajnom prestanku potrebe za radom radnika broj 56/92 A od 09. srpnja 1999. godine kojom je utvrđeno da je trajno prestala potreba za radom tužitelja, te odluka Komisije za molbe i prigovore tuženika broj VI/14 od 26. kolovoza 1992. godine.

2.) Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 4.055,62 kune (slovima: četiritisućepedesetpetkunaišezdesetdvijelipe) sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 25. prosinca 1992. godine pa do 29. svibnja 1994. godine, te zateznom kamatom po stopi od 30% godišnje za razdoblje od 30. svibnja 1994. godine pa do 29. lipnja 1994. godine, po stopi od 22% godišnje za razdoblje od 30. lipnja 1994. godine pa do 07. svibnja 1996. godine, po stopi od 24% godišnje za razdoblje od 08. svibnja 1996. godine do 10. rujna 1996. godine,

te po stopi od 18% godišnje za razdoblje od 11. rujna 1996. godine pa nadalje, a tekućom na iznose od:

- 21,00 kn počam od 25. prosinca 1992. godine pa do isplate,

- 24,80 kn počam od 25. siječnja 1993. godine pa do isplate,

- 30,50 kn počam od 25. veljače 1993. godine pa do isplate,

- 38,55 kn počam od 25. ožujka 1993. godine pa do isplate,

- 49,31 kn počam od 25. travnja 1993. godine pa do isplate,

- 60,61 kn počam od 25. svibnja 1993. godine pa do isplate,

- 76,61 kn počam od 25. lipnja 1993. godine pa do isplate,

- 98,83 kn počam od 25. srpnja 1993. godine pa do isplate,

- 125,31 kn počam od 25. kolovoza 1993. godine pa do isplate,

- 160,53 kn počam od 25. rujna 1993. godine pa do isplate,

- 218,04 kn počam od 25. studenog 1993. godine pa do isplate,

- 226,76 kn počam od 25. prosinca 1993. godine pa do isplate,

- 332,00 kn počam od 25. siječnja 1994. godine pa do isplate,

- 445,13 kn počam od 25. veljače 1994. godine pa do isplate,

- 536,91 kn počam od 25. ožujka 1994. godine pa do isplate,

- 536,91 kn počam od 25. travnja 1994. godine pa do isplate,

- 536,91 kn počam od 25. svibnja 1994. godine pa do isplate,

- 536,91 kn počam od 25. lipnja 1994. godine pa do isplate,

sve u roku od 8 dana.

3.) Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 60.000,00 kn tužitelj se odbija.

4.) Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 153,72 kn, u roku od 8 dana.”

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, za dio za koji je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. 3. izreke), kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, reviziju je izjavio tužitelj pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud reviziju prihvati i rješenjem ukine odbijajući dio presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

U nazočnom prijeporu tužitelj revizijom pobija pravomoćnu presudu suda drugog stupnja za dio za koji je odbijen s preostalim dijelom tužbenog traženja (toč. 3. izreke presude suda prvog stupnja), do iznosa od 60.000,00 kn. Dakle, navedeni iznos predstavlja vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima

se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Budući vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u nazočnom slučaju ne prelazi 100.000,00 kn, slijedi da je revizija nedopuštena.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.