Revr-650/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 650/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š. i N. T., odvjetnici u P., protiv tuženika I. - I. n. d.d., Sektor upravljanja ljudskim resursima Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž R-76/15 od 13. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću br. Pr-142/15 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 17. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja poništena je kao nezakonita i nepravilna Odluka tuženika br. ... od 11. prosinca 2009., te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati natrag na posao i da ga rasporedi po zakonu (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 28.247,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmete vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st .1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je otkaz ugovora o radu nedopušten, da se tužitelj natrag vrati na poslove koje je obavljao prije otkaza.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik tužitelju odlukom br. ... od 11. prosinca 2009. redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je iz obrazloženja navedene odluke vidljivo da je tužitelju stavljeno na teret da je na temelju obavljene kontrole korištenja I. - kartice korisnika RH MUP Policijska postaja Splitsko - dalmatinska na benzinskim postajama I. u razdoblju od 1. kolovoza 2008. do 31. svibnja 2009. utvrđeno da je tužitelj radeći na radnom mjestu zamjenik šefa benzinske postaje P. kupcu MUP-u Republike Hrvatske izdao jedan nevjerodostojan račun br. ... od 9. studenoga 2008. na ukupan iznos od 3.782,17 kn i to za veću količinu goriva nego što je u istom vremenskom intervalu bilo smanjenje zaliha goriva u spremniku (za 247,51 litru goriva više nego što je bilo smanjenje zaliha goriva u spremniku),

- da su kritične zgode uz tužitelja na istoj benzinskoj postaji radili i drugi radnici,

- da su radnici koji su radili u isto vrijeme znali šifre drugih radnika,

- da je sporni račun izdan pod šifrom tužitelja,

- da sporni račun nije nevjerodostojan jer je u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja kao optuženika pred Općinskim sudom u Splitu utvrđeno da količina goriva koja je izdana po spornom računu odgovara količini goriva koje je zaista izdana za brodicu MUP-a,

- da je u kaznenom postupku odbijena optužba protiv tužitelja, jer je državni odvjetnik odustao od progona,

- da tuženik prije otkazivanja nije upozorio tuženika na obveze iz radnog odnosa.

Nižestupanjski sudovi u ponovljenom postupku utvrđuju da sporni račun nije bio nevjerodostojan, već da je upravo količina goriva koja je izdana, izdana za brodicu kupca MUP-a. Kako je tužitelju stavljeno na teret jedino izdavanje nevjerodostojnog računa, te kako sporni račun nije nevjerodostojan, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju mogao otkazati ugovor o radu skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05).

Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji glasi na „poništenje“ odluke o otkazu, odnosno raspored na „radno mjesto u skladu sa zakonom“ nisu u skladu s odredbama ZR. U sudskoj praksi je zauzeto shvaćanje da time što se traži utvrđenje da je odluka o otkazu nezakonita, zapravo se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a time što se traži vraćanje na rad u skladu sa zakonom, podrazumijeva se vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je tužitelj radio prije nezakonitog otkazivanja ugovora o radu. Stoga u tom dijelu nisu počinjene bitne povrede na koje se ukazuje revizijom.

Nadalje u reviziji tuženik ukazuje da nižestupanjski sudovi nisu postupili u skladu s uputom danom od strane revizijskog suda u ranijoj revizijskoj odluci Revr-250/13, odnosno je li tužitelj potpisao sporni račun na poleđini ili ne, budući je u ranijem postupku vještačen potpis na prednjoj strani računa. Time se zapravo upućuje da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 399. ZPP.

Prema odredbi čl. 394.a ZPP sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. Dakle, nižestupanjski sudovi su vezani uz pravno shvaćanje revizijskog suda, a ne i time da utvrđene činjenice ne bi mogli ocijeniti na drugačiji način, odnosno da ne bi mogli utvrđivati neke druge pravno relevantne činjenice.

U ranijem postupku nije bilo sporno da je predmetni račun nevjerodostojan, ali je bilo sporno je li ga izdao tužitelj ili ne. Kako je utvrđeno da je vještačen potpis na prednjoj strani računa, a ne na poleđini, to je revizijski sud zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ukinuo obje nižestupanjske odluke i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, jasnom uputom što je potrebno raspraviti u nastavku postupka.

U nastavku postupka je međutim utvrđeno da sporni račun nije nevjerodostojan, da sporni račun nije lažan, da je po spornom računu izdana točna količina goriva koju je kupac i primio i da ta količina odgovara smanjenju goriva na zalihi. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova nije više od utjecaja na odluku u ovom predmetu je li tužitelj potpisao taj račun na poleđini ili ne, obzirom na činjenicu da je račun vjerodostojan. Radi toga nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1., odnosno čl. 399. st. 1. ZPP.

Revizijski navodi tuženika kojima osporava način na koji su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sporni račun vjerodostojan zapravo predstavlja osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog tog razloga reviziju nije moguće uopće podnijeti (čl. 385. ZPP).

S druge strane tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja, osim izdavanja jednog nevjerodostojnog računa, nije stavio ništa drugo na teret. Točno je da sama činjenica da je radnik oslobođen kaznene odgovornosti ili da je optužba protiv radnika odbijena u kaznenom postupku, ne vezuje sud u radnom sporu u ocjeni postupanja sa stajališta razloga za redoviti otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika. No, u radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu sudovi su vezani razlozima zbog kojih je poslodavac radniku dao otkaz. U konkretnom slučaju je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju isključivo radi izdavanja spornog nevjerodostojnog računa, a za koji je u dokaznom postupku utvrđeno da nije nevjerodostojan, već suprotno tome da je po spornom računu kupcu izdana točna količina goriva, koja je i navedena u samom računu.

Pri tome nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, budući je ocjena dokaza provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

Obzirom na navedeno nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 17. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.