Rev-x-566/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 566/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz B., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u U., protiv tuženice D. B. iz P., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., radi utvrđenja i protutužbe protutužiteljice D. B., protiv tuženika D. B., radi predaje suposjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2487/08-3 od 23. ožujka 2009., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-301/99-49 od 12. svibnja 2005. i dopunska presuda posl. br. P- 301/99-53 od 27. prosinca 2006., dana 13. studenoga 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke djelomične presude prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik obiteljske kuće u 6/10 dijela, pobliže opisane u toč. I. izreke, što je tužena dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Pod toč. II. izreke naloženo je protutuženom da protutužiteljici preda u suposjed sagrađenu opisanu kuću. Pod toč. III. izreke odluka o trošku ostavlja s za kasniju presudu.

Dopunskom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na vlasništvo opisane kuće u 4/10 dijela.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je djelomična presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-301/99-49 od 12. svibnja 2005. i dopunska presuda br. P-301/99-53 od 27. prosinca 2006.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, budući je revizijski sud već zauzeo shvaćanje o posebnoj imovini stečenoj prije braka, a pobijana presuda utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (u označenim odlukama ovog suda), pa presuda u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (tzv. izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojeg revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostalo bilo koje od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva obiteljske kuće opisane u toč. I. izreke djelomične presude (time posebne imovine tužitelja, zajedničke imovine, doprinosa stanaka u stjecaju te imovine) te protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju- protutuženiku da tuženici-protutužiteljici preda u suposjed navedenu nekretninu.

U reviziji tužitelj navodi da je pobijana drugostupanjska presuda protivna pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u odlukama ovog suda (ispravno Rev-366/93, Gzz-60/03, Rev-1694/94, Rev-397/91). Međutim, pobijana odluka utemeljena je na drukčijem činjeničnom stanju.

Slijedom toga, pozivanje tužitelja na navedene revizijske odluke odnosno zauzeta shvaćanja u tim odlukama, bez navođenja određenih pravnih pitanja u ovom konkretnom slučaju nije odlučno, pa nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten iznalaziti i formulirati pravno pitanje.

Slijedom navedenog, u podnesenoj reviziji tužitelj se poziva na progresnu primjenu materijalnog prava, ali nije određeno naznačio pravno pitanje, pa nisu ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Dakle, prema naprijed navedenom, u ovom konkretnom slučaju tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, reviziju tužitelja na temelju čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 13. studenoga 2012.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.