Rev-988/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 988/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja K. A. iz D., protiv tuženika ZOIO C. Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 26. prosinca 1990. br. Gž-1983/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 29. VIII 1990. br. P 1879/88-17, u sjednici održanoj dana 3. listopada 1991. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženici da na ime naknade štete u vezi prometne nezgode plati tužitelju iznos od 14.700,00 dinara sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 4.550,50 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede.odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda, ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o,parničnom postupku - dalje: ZPP - pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima u pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentica posebno ističe.

Kod utvrdjivanja odlučnih činjenica sudovi su tokom redovnog postupka odlučili koji će se dokazi izvesti radi utvrdjivanja takvih činjenica u skladu s ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, pa kad su u okviru tog svog ovlaštenja ocijenili da nema potrebe za izvodjenjem odredjenih dokaza ponudjenih od revidentice i pri tome dali potrebne razloge u smislu čl. 8. ZPP, onda svojim postupanjem nisu ostvarili procesnu povredu na koju revidentica opisno ukazuje u svojoj reviziji u vezi odbijanja njenih dokaznih prijedloga.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nesporno je da je dana 2. studenog 1986. godine na cesti D. - R. na G. O. u blizini križanja sa … cestom oštećen tužiteljev osobni automobil marke "Zastava 101" kojim je on upravljao, i to od udara u ogradni zid uz desni rub kolnika u smjeru njegovog kretanja, a prilikom izbjegavanja naleta na motocikliste pale na cesti sa motocikla marke "Ymaha".

Nije sporna ni pasivna legitimacija tuženice u svom sporu radi naknade štete na tužiteljevom vozilu, kao ni visina te štete u iznosu od 14.700,00 dinara.

Sporno je da li je sam tužitelj prouzročio štetu neprilagodjenom brzinom kretanja svog vozila konkretnim prometnim uvjetima, tako da ga može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u tim uvjetima može predvidjeti.

Suprotno revizijskim prigovorima i po nalaženju ovog suda tužitelj nije mogao predvidjeti pad motociklista koji su se na motociklu po mokroj cesti (u zavoju) kretali ispred njega u istom smjeru, pa da je trebao brzinu kretanja vozila prilagoditi tako da ga zaustavi kada do takvog pada dodje. Sudovi su prema tome s pravom te prigovore, stavljene i u redovnom postupku, odbili.

Ne može se prihvatiti ni prigovor revidentice da tužitelj uoči nezgode svoje vozilo nije držao na dovoljnoj udaljenosti iza motocikla koji se kretao ispred njega, jer su sudovi u redovnom postupku utvrdili upravo suprotno od toga tj. da je tužitelj držao svoje vozilo na pravilnom razmaku od motocikla (oko 40 metara).

Ovaj potonji kao i drugi prigovori revidentice koji se svode na pobijanje činjeničnih utvrdjenja sudova nisu od odlučnog značenja za mogućnost donošenja drugačije odluke u ovom sporu, jer takvi prigovori prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u ovom revizijskom stadiju postupka nisu dopušteni.

Utvrdjeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP-a, revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 3. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.