Rev-2379/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2379/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. o. d.d., Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3139/2011-2 od 19. travnja 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-490/11-52 od 6. srpnja 2011., u sjednici održanoj 2. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužitelj D. R. iz Z., ... s zahtjevom za isplatu iznosa od 3.600,00 kuna s pripadajućim kamatama i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.456,15 kuna kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku S. o. d.d. Z., ..., naknaditi tužitelju D. R. iz Z., ..., parnični trošak u iznosu od 5.776,35 kuna s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2011. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju D. R. iz Z., ..., isplatiti tuženiku S. o. d.d. Z., .... trošak parničnog postupka u iznosu od 12.568,80 kuna, u roku 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Djelomično se uvažava žalba tužitelja, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-490/11-52 od 6. srpnja 2011. godine

- p o t v r đ u j e u točki I u odnosu na odbijeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od 18.456,15 kuna, te točki II i III izreke u odnosu na troškove parničnog postupka,

- p r e i n a č a v a u točki I u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 3.600,00 kuna s kamatama i sudi:

„Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 1.800,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. godine do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.800,00 kuna do zatraženog iznosa od 3.600,00 kuna, te u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od podnošenja tužbe, pa do presuđenja 19. travnja 2012. godine kao neosnovan.“

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak za sastav žalbe u iznosu od 768,75 kuna u roku od 15 dana.“

Samo protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj drugostupanjskoj presudi reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) navodeći da reviziju podnosi zbog dva pravna pitanja, pri čemu se u prilog važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident pozvao na nekoliko presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te presudu Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Bjelovaru.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Obzirom na navedeno valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. i čl. 392.b ZPP, reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 2. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.