Croatian Supreme Court dismisses appeal against employer's termination of short-term contract without specific reasons.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court rejected the prosecutor's appeal against a lower court ruling that upheld an employer's termination of a short-term employment contract. The prosecutor argued the dismissal was illegal due to a lack of stated reasons, while the employer relied on statutory exemptions for small businesses or short contracts. The court ruled that for such contracts, specific justification is not required by law, and since the dismissal was properly documented and met legal criteria, the appeal was baseless.
Legislator headnote
AI generatedčl. 106. st. 5. i 6. Zakona o radu; čl. 111. st. 1. Zakona o radu; When terminating a short-term employment contract or in a small enterprise, specific justification for dismissal is not required by law, and such termination is valid if it is in writing and grants statutory rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1969/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Ljubice Munić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Z., zastupane po mr. J. K., I. P. i D. M.-P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika H. – Podružnica Z., Z., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. travnja 2001. godine broj Gž-3567/01 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-4551/99 od 7. lipnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 5. studenog 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbija se tužiteljica sa zahtjevom na poništenje tuženikove Odluke o raskidu ugovora u radu od 23. lipnja 1999. godine i za vraćanje na radno mjesto stručnjaka za marketing i odnose sa javnošću – marcom specialist s danom 23. lipnja 1999. godine, te da se naknadi tužiteljici parnični trošak.
Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijane presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava njene navode i predlaže da se kao neosnovana odbije. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji tužiteljice.
Revizija nije osnovana.
Razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nisu ostvareni, budući da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
U dokaznom postupku je utvrđeno da je pismenom Odlukom o raskidu ugovora o radu od 23. lipnja 1999. godine tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu koji je sklopljen među strankama 1. siječnja 1999. godine, pozivajući se na odredbu čl. 106. st. 5. i st. 6. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje ZR).
U Odluci o raskidu ugovora o radu tuženik nije obrazložio razloge za otkaz, već samo priznaje tužiteljici pravo na godišnji odmor i otkazni rok, te se obvezuje isplatiti joj otpremninu.
Upravo zbog toga što u Odluci nisu obrazloženi razlozi otkaza, tužiteljica smatra otkaz nezakonitim.
Prema odredbama čl. 106. st. 5. i 6. ZR ne traži se postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu ako poslodavac redovito zapošljava pet ili manje od pet zaposlenika ili ako otkazuje ugovor o radu koji traje kraće od šest mjeseci, kao što je to u ovom slučaju.
Stoga je dovoljno da je u ovom slučaju otkaz obrazložen pozivajući se na te odredbe ZR i da sadrži koja prava, povodom tog otkaza, pripadaju tužiteljici, te da otkaz ima pisani oblik (čl. 111. st. 1. ZR).
Niži sudovi su utvrdili da su za predmetni otkaz ugovora o radu ispunjene sve te pretpostavke, propisane odredbama ZR, pa je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje sporne Odluke o raskidu ugovora o radu.
Zbog toga je odbijena revizija tužiteljice kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 5. studenog 2002. godine
Predsjednik vijeća:
mr. Jasna Brežanski, v.r.