Revr-158/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 158/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz G., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. Lj. i Ž. V. u S., protiv tuženika „L.“ d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3626/07 od 11. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-247/05 od 21. svibnja 2007., u sjednici održanoj 23. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev da se poništi kao nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 1998. uz vraćanje na rad, raspored na poslove u skladu s ugovorom o radu sklopljenom 26. lipnja 1998. i naknadu troškova postupka. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 2.745,00 kn.

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP).

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka i može se ispitati.

Nije prema tome učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj.

Predmet spora je zahtjev za poništenje, odnosno pravilno za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uz vraćanje na posao.

Zahtjev je odbijen jer je u bitnome utvrđeno da je otkaz tuženika zakonit zbog neuspjeha probnog rada, koji predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu.

Naime, u ovom slučaju je prilikom sklapanja ugovora o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme 26. lipnja 1998. ugovoren i probni rad u trajanju od šest mjeseci. Utvrđeno je nadalje da tužitelj u probnom roku nije uspješno obavio povjerene poslove pa je osnovano tuženik prije isteka probnog roka, tj. 21. prosinca 1998. tužitelju otkazao ugovor o radu u smislu čl. 105. u vezi s čl. 23. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR).

Naime, odredbom čl. 105. predviđeno je da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu, dok je odredbom čl. 23. ZR-a propisano da prilikom sklapanja ugovora o radu stranke mogu ugovoriti probni rad koji ne može trajati duže od šest mjeseci.

Prema tome, pozivom na tu zakonsku odredbu, a budući da je u konkretnom slučaju između tužitelja i tuženika bio sklopljen ugovor o radu sa ugovorenim probnim radom, tuženik je mogao otkazati tužitelju, a da pri tome i nije trebao imati opravdani razlog za otkaz kako to zahtjeva čl. 106. st. 1. ZR-a. Naime, u tom slučaju tuženik je imao pravo na otkaz primjenom čl. 106. st. 6. ZR-a zbog čega u pisanom otkazu nije niti morao obrazlagati opravdanost razloga za otkaz. Tuženik je bio dužan navesti samo pravni temelj otkaza koji omogućuje ocjenu je li tuženik zaista otkazao ugovor o radu, a da pri tome nije morao navesti opravdane razloge za otkaz.

U konkretnom slučaju slijedom navedenih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu na zakoniti način, a otkaz nije bio ni posljedica diskriminacije u smislu čl. 2. ZR-a, odnosno zlouporabe prava kako to tvrdi tužitelj.

On naime navodi da nije zakonito otkazivanje ugovora o radu tužitelju zato jer je dano iz dva razloga, a to su pored neuspjeha probnog rada i neopravdano izostajanje s posla u razdoblju od tri dana. Kako postojanje ovog potonjeg razloga nije utvrđeno tužitelj smatra da odluka o otkazu nije zakonita.

Na taj prigovor revidentu treba odgovoriti, a kako je već rečeno da poslodavcu nije bio potreban otkazni razlog kod otkazivanja ugovora o radu imajući na umu da je ugovor trajao kraće od šest mjeseci, radi čega nije trebao dokazivati postojanje opravdanog razloga za njegovo otkazivanje.

Naime, tek nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst) više nije postojala mogućnost otkazivanja ugovora o radu koji traju kraće od šest mjeseci bez opravdanog razloga, a u ovom slučaju odluka o otkazu ugovora o radu donesena je 21. prosinca 1998.

Međutim, u ovom slučaju je utvrđeno postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu zbog neuspjeha probnog rada.

Slijedom svega rečenog, a suprotno revizijskim razlozima, nisu odlučne tvrdnje tužitelja da zato što nije utvrđeno postojanje razloga za otkaz zbog neopravdanog izostanka s posla otkaz nije zakonit.

Zato je valjalo reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.