I Kr-207/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. H., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 02. rujna 2002. godine, broj Kv-144/02, u sjednici održanoj dana 07. studenog 2002. godine
Legislator headnote
AI generatedI Kr-207/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Požegi broj K-10/01 od 07. studenog 2001. godine, osuđen je B.H. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. srpnja 2001. godine pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-207/02-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. H., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 02. rujna 2002. godine, broj Kv-144/02, u sjednici održanoj dana 07. studenog 2002. godine
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. B.H. za izvanredno ublaženje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Požegi broj K-10/01 od 07. studenog 2001. godine, osuđen je B.H. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. srpnja 2001. godine pa nadalje.
Ova presuda preinačena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 926/01 od 07. svibnja 2002. godine, u pogledu odluke o kazni, te je B.H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne i to do 17. srpnja 2005. godine.
Osuđeni je osobno 19. lipnja 2002. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći u svome zahtjevu da mu je nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, u kojemu mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, koju sada izdržava, umro otac. U dokaz ovoj tvrdnji priložio je izvod iz matice umrlih. Navodi kako je već njegovim pritvaranjem otac preuzeo skrb o njegovoj obitelji, i to preuzevši otplatu kredita za njegovu kuću, te općom brigom za njegovu obitelj, pa tako i brigom oko nabave drva za ogrjev. Smrću oca njegova obitelj izgubila je osobu koja je brinula o njima na ranije opisani način.
Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne prihvati, a pozitivni su i prijedlozi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Županijskog državnog odvjetništva iz Požege.
Zahtjev nije osnovan.
Iako osuđenik u svom zahtjevu doista navodi novu okolnost, smrt njegovog oca, koja nije postojala u vrijeme donošenja odluke o kazni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog odlučivanja, prema mišljenju ovoga suda ta okolnost nije takovog značaja kako to predviđa čl. 414. ZKP. Pri tome valja imati u vidu da je adresa stanovanja sad pokojnog oca optuženika naznačena u matici umrlih drugačija nego li adresa prebivališta optuženika, kako ju je navodio tijekom kaznenog postupka. Također, za donošenje ovakve odluke, ovome sudu bilo je od naročitog značaja utvrđenje karaktera samog kaznenog djela za koje je proglašen krivim, kao i njegova aktivnost pri izvršenju ovog kaznenog djela razbojništva, i to osobito obzirom na njegovo svojstvo djelatnika policije. Stoga ove okolnosti, unatoč pozitivnom prijedlogu, ne opravdavaju primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.
Kako ovaj sud nalazi da osuđenik u svome zahtjevu nije naveo okolnosti koje bi, da su bile poznate sudu prilikom donošenja odluke o kazni, očito dovele do blaže osude, valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 07. studenog 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Katica Jelić, v.r.