Croatian Supreme Court dismisses appeal; bankruptcy opening is a valid reason for termination without employee protection.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that confirmed the termination of an employment contract. The appellant argued that the employer's termination was invalid because the company had not yet transferred operations to a new entity under a lease agreement, and that the calculated notice period was incorrect. The court held that the opening of bankruptcy proceedings constitutes a statutory valid reason for termination under the Bankruptcy Act, rendering employee protection laws inapplicable and the notice period calculation irrelevant to the legality of the dismissal. Consequently, the appeal was rejected as unfounded due to the correct application of material law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 120. st. 2. Stečajnog zakona; čl. 136. Zakona o radu: The opening of bankruptcy proceedings constitutes a valid reason for termination of an employment contract, making the provisions on employee protection inapplicable and relieving the administrator of the duty to prove the justification for dismissal.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 516/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz L., zastupanog po J. H. K., dipl. pravnici, pravnoj savjetnici U., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj 10 Gž-74/11-2 od 24. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1569/10-19 od 12. studenoga 2010., u sjednici održanoj 3. studenoga 2011.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„I. Određuje se prestanak radnog odnosa tužitelja B. Z. kod tuženika L. d.o.o. „u stečaju“ temeljem odluke o otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2008.g. s danom – 15. siječnjem 2009.g.
II. Odbija se preostali tužbeni zahtjev tužitelja B. Z. protiv tuženika L. d.o.o. iz L. kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje da je ništetna, nezakonita i nedopuštena odluka tuženika L. d.o.o. iz L., … o otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2008. godine kojim je tuženik kao poslodavac dao otkaz ugovora o radu tužitelju te da prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem iste nije niti prestao, sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja ove presude, te naknadu štete u visini devet prosječnih mjesečnih plaća tužitelja isplaćenih u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu, odnosno u iznosu od 17.331,81 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju B. Z. da naknadi tuženiku L. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 2.460,00 kn, u roku od 8 dana.“
Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presudu suda drugog stupnja „te potvrdi pobijanu presudu prvog stupnja“.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Odlučujući o zahtjevu tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu danog mu odlukom tuženika od 10. prosinca 2008. pozivom na odredbu čl. 120. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 177/04 i 82/06 – dalje: SZ) u odnosu na tvrdnju tužitelja da nije postojao opravdani razlog za otkaz jer da iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da je razlog otkazivanja okolnost što je tuženik tijekom stečajnog postupka 11. prosinca 2008. svoju poslovno-proizvodnu građevinu u L. sa strojevima i opremom dao u zakup trgovačkom društvu K. d.o.o. iz Z. i time prestao s poslovanjem, pa da je umjesto otkazivanja ugovora o radu trebao postupiti u skladu s odredbama čl. 136. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR) te sve ugovore o radu svojih radnika, pa tako i tužitelja, prenijeti na novog poslodavca, sudovi su zaključili da je otkaz dopušten uz obrazloženje da je sama činjenica otvaranja stečajnog postupka dovoljan razlog za otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 120. st. 2. SZ, te da nesporna okolnost da je tužiteljici otkazan ugovor o radu prestao pet mjeseci nakon otvaranja stečajnog postupka nije od utjecaja na zakonitost te odluke.
Prema odredbi čl. 120. st. 2. SZ otvaranje stečajnog postupka predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a prema odredbi st. 3. istog članka nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i radnik mogu otkazati ugovor o radu, bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora, ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz, te bez obzira na zakonske ili ugovorne odredbe o zaštiti radnika.
Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je otvaranje stečajnog postupka nad poslodavcem po samom zakonu opravdani razlog za poslovno-uvjetovani otkaz ugovora o radu kod kojeg se ne primjenjuju odredbe ZR o zaštiti zaposlenika, pa stečajni upravitelj nije dužan dokazivati opravdanost otkaza.
Neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbe čl. 136. ZR o prenošenju ugovora o radu s obzirom na činjenicu da je tuženik 11. prosinca 2008. sa trgovačkim društvom K. d.o.o. sklopio ugovor o zakupu kojim je svoju cjelokupnu imovinu i to poslovno-proizvodnu građevinu u L. sa svojim strojevima i opremom dao u zakup tom trgovačkom društvu. Sporna odluka o otkazu donesena je prije sklapanja navedenog ugovora o zakupu pa do prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca nije ni moglo doći neovisno o tome o kojem pravnom poslu je riječ.
Postojanje nedopuštenosti otkaza tužitelj temelji i na činjenici da je u odluci o otkazu pogrešno utvrđeno trajanje otkaznog roka od mjesec dana u razdoblju od 11. prosinca 2008. do 11. siječnja 2009., a budući da je odluka o otkazu dostavljena tužitelju 15. prosinca 2008. trajanje otkaznog roka trebalo je utvrditi do 15. siječnja 2009.
Suprotno zaključivanju sudova pogrešno računanje trajanja otkaznog roka od strane poslodavca ne predstavlja razlog nedopuštenosti otkaza. Iz tog razloga odluka o otkazu nezakonita je samo u dijelu kojim je pogrešno utvrđen dan prestanka radnog odnosa, a ne u cijelosti.
Slijedom izloženog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a time i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, ocijenili neosnovanim, pa ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija izjavljena, a budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 3. studenoga 2011.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.