I Kr-18/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 18/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinje, Melite Božičević-Grbić, mr. sc. Marijana Svedrovića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 4. siječnja 2012. broj Kv-663/11, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. I. A. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2010. broj K-88/10, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 2011. broj K-88/09 opt. I. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ), te na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom čl. 57. st. 1.., 2., 3.. i 4. toč. c KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca.

Iz podataka u spisu nije vidljivo je li osuđenik nastupio na izdržavanje kazne zatvora.

Po pravomoćnosti naznačene presude, osuđenik je 14. prosinca 2011. po branitelju N.

I., odvjetniku iz O. društva I.&partneri iz S. podnio zahtjev za ublažavanje kazne, u kojem navodi da dugi niz godina boluje od PTSP-a i hepatitisa C te da njegovo zdravstveno stanje zahtijeva posebnu prehranu i liječničku njegu i skrb. U zahtjevu dalje ukazuje na teške

e svoju

obiteljske prilike, jer jedini skrbi o svojoj bolesnoj majci koja je 100% invalid, istič neosuđivanost i podvrgavanje liječenju od ovisnosti, te predlaže izricanje kazne u kraćem trajanju.

Svoje navode u zahtjevu ne potkrjepljuje odgovarajućim ispravama.

I Kr 18/12-4

Prvostupanjski sud je na temelju čl. 416. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97) nakon ispitivanja županijskog državnog odvjetnika, koji je predložio da se zahtjev odbaci zbog stupanja na snagu Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09. i 80/11.), spise dostavio ovom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s obrazloženim prijedlogom od 4. siječnja 2012. broj Kv-663/11, predlažući da se zahtjevu osuđ. I. A. ne udovolji.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je po čl. 416. st. 5. ZKP/97 dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je stavilo sudu pisani prijedlog u podnesku od 7. veljače 2012. broj KR-DO-85/12, predlažući da se zahtjev osuđenika odbije.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP/97, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Neosuđivanost osuđenika i njegovo podvrgavanje liječenju od ovisnosti su okolnosti koje su bile poznate sudovima i uzete u obzir kao olakotne okolnosti. Dijagnosticirani PTSP i život u teškim obiteljskim prilikama osuđenik je isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, a tijekom postupka dostavio je medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno njegovo zdravstveno stanje, pa u tom pravcu niti dijagnosticirani Hepatitis C ne predstavlja novu okolnost. Najzad, okolnost da je majka osuđenika o kojoj on skrbi 100% invalid, ne predstavlja okolnost koja bi, da je postojala, odnosno da je sud za nju znao prilikom izricanja presude, očito dovela do blaže osude, jer kraj postojećih olakotnih okolnosti, zbog kojih je i došlo do primjene instituta ublažavanja kazne, doista ne bi dovela do još blaže osude, u jedinstvenoj ocjeni s modalitetom izvršenja djela i vrstom droge koja je predmet djela. Osim toga, prema sadržaju i smislu odredbe čl. 414. ZKP/97 nisu od značaja za izvanredno ublažavanje kazne one okolnosti koje se javljaju kao izravna posljedica samog izdržavanja kazne zatvora.

Zbog svega iznesenoga trebalo je odbiti zahtjev osuđ. I. A. za izvanredno ublažavanje kazne i na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. svibnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.