Croatian Supreme Court allows appeal due to violation of procedural rules requiring hearing of both parties.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal against the lower courts' decision to reinstate the employee. The lower courts had dismissed the employer's termination request because they failed to hear the employer's defense, violating procedural fairness. Consequently, the Supreme Court annulled the lower judgments and remanded the case for a retrial where both parties must be heard.
Legislator headnote
AI generatedArticles 264, 265, 354(1) and 394(1) of the Civil Procedure Act; The court must hear both parties before deciding on the merits, and a failure to do so constitutes a fundamental violation of procedural rules requiring the annulment of the judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2523/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz P., kojeg zastupa P. R., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika Š. " d.o.o. za promet robom na veliko i malo, Đ., kojeg zastupa Ž. L., odvjetnik iz Đ., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. rujna 1998. godine br. Gž-1490/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 17. veljače 1998. godine br. P-523/97, u sjednici održanoj dana 14. studenoga 2000. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, te se presude Županijskog suda u Osijeku od 24. rujna 1998. godine br. Gž-1490/98 i Općinskog suda u Đakovu od 17. veljače 1998. godine br. P-523/97 ukidaju i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom poništena je odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 10. listopada 1997. godine kojom je tužitelju dan otkaz po isteku otkaznog roka od 60 dana, te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa u neprekidnom trajanju, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 732,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj djelatnik tuženika od 17. 12. 1994. godine, da je tuženik s njime sklopio ugovor o radu 30. 3. 1996. godine na neodređeno vrijeme, te da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu dana 10. listopada 1997. godine radi kršenja obveza iz radnog odnosa s otkaznim rokom od 60 dana, a temeljem odredbe čl. 106. st. 1. toč. 3. Zakona o radu.
Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje otkaza jer da poslodavac nije prije redovnog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem zaposlenika pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza u skladu s odredbom čl. 110. st. 1. ZR.
Opravdavajući reviziju tuženik upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi iz čl. 265. ZPP i saslušao samo jednu stranku i to tužitelja na kojoj je i utemeljio svoju odluku.
Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u okolnosti što da se u stvari radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obzirom da je tužitelj počinio osobito tešku povredu nakon koje nastavak radnog odnosa više nije bio moguć (čl. 107. ZR).
Sud je postupio suprotno odredbi čl. 264. i 265. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP kada je na glavnoj raspravi odlučio provesti dokaz saslušanjem samo tužitelja kao stranke na čijem iskazu je i temeljio svoju odluku, jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 265., pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
Stoga je u smislu čl. 394. st. 1. ZPP valjalo odučiti kao u izreci i ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti označenu bitnu povredu te ujedno raspraviti i ocijeniti prigovor tuženika koji je isticao i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, da se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu iz čl. 107. ZR, na što bi upućivali i razlozi navedeni u obrazloženju odluke o otkazu. Naime, tužitelju se stavlja na teret da je ostvario osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 24. toč. 1. Pravilnika o radu.
Tek nakon što ukloni označenu bitnu povredu, i raspravi sve prigovore koji su od odlučnog značenja za razrješenje ovog spora sud će biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu, 14. studenoga 2000. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.