Legislator Case Law & Legislation
Uzp-318/2007-5 AI generated

Supreme Court dismisses request for protection of right to trial within reasonable time due to lack of evidence of administrative silence. The court found the administrative proceedings lasted over seven years but no legal remedy was invoked against the silence. Consequently, the request was rejected as unfounded. The court held that the length of proceedings alone does not constitute a violation of the right to a trial within a reasonable time unless the party has utilized available legal remedies to challenge administrative silence. The court emphasized that the absence of a complaint against the administrative silence means the procedural delay cannot be deemed a violation of the right to a trial within a reasonable time. The court ruled that the length of proceedings alone does not constitute a violation of the right to a trial within a reasonable time unless the party has utilized available legal remedies to challenge administrative silence. The court emphasized that the absence of a complaint against the administrative silence means the procedural delay cannot be deemed a violation of the right to a trial within a reasonable time.

Case Number Uzp-318/2007-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the applicants' request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The applicants argued that the administrative proceedings regarding property restitution had lasted over seven years, yet they failed to prove they had filed complaints against the administrative silence during the process. The court determined that without evidence of invoking specific legal remedies against the silence, the mere duration of the proceedings does not establish a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.

Legislator headnote

AI generated

Article 27 of the Law on Courts; Article 6 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms; Article 29 of the Constitution of the Republic of Croatia; Article 218 of the General Administrative Procedure Act; Article 26 of the Law on Administrative Disputes; The right to a trial within a reasonable time is not violated by the length of proceedings if the interested party has not utilized available legal remedies to challenge administrative silence.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time administrative silence procedural delay legal remedies against silence Supreme Court of Croatia administrative proceedings duration constitutional protection of rights

Cited Legislation

AI generated
Article 27 of the Law on Courts
Article 6 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms
Article 29 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 218 of the General Administrative Procedure Act
Article 26 of the Law on Administrative Disputes

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Uzp 318/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagateljice M. V. iz R. ... i II-predlagatelja A. T. iz R. ..., oboje zastupani po punomoćnici R. D.-D., odvjetnici u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. listopada 2007., dana 1. srpnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelji su kao zainteresirane osobe u upravnom sporu (članak 16. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZUS), dana 25. listopada 2007. podnijeli ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku navodeći da Upravni sud Republike Hrvatske do dana podnošenja zahtjeva nije odlučio o tužbi tužitelja A. Š. protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa:

UP/II-942-01/04-01/639, ur.broj: 514-03-07/1-05-2 od 27. rujna 2005. te da je navedenom upravnom sporu prethodio upravni postupak koji je započeo 1997. godine.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12169/2005, preslike spisa tuženog tijela i očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 15. siječnja 2008. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- da su ovdje predlagatelji 28. svibnja 1997. podnijeli Uredu za imovinsko pravne poslove Karlovačke županije sada Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i obnovu, zahtjev za naknadu odnosno povrat dijela imovine konfiscirane za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pozivom na odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02);

- da je 24. travnja 1998. održana usmena rasprava, a 10. prosinca 1998. je proveden očevid uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, nakon čega je 8. travnja 1999. ponovno održana usmena rasprava;

- da je zaključkom iste Službe klasa: UP/I-942-05/97-01/61, ur. broj: 2133-06-01/04- 99-13 od 23. lipnja 1999. prekinut predmetni postupak i naloženo ovdje predlagateljima da kod Općinskog suda u Karlovcu pokrenu postupak za poništenje Ugovora o prodaji konfisciranih stanova na kojima postoji stanarsko pravo, po čemu je postupljeno;

- da je nakon pravomoćnosti (14. listopada 2003.) presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1011/9-59 od 18. prosinca 2001., a povodom prijedloga za nastavkom postupka, održana pred navedenim upravnim tijelom usmena rasprava 23. veljače 2004;

- da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i obnovu klasa: UP/I-942-05/04-01/02, ur. broj: 2133-04-03/3-04- 08 od 19. svibnja 2004. ovdje predlagateljima dano u vlasništvo pet stanova, koji se nalaze u zgradi u K., ..., a koji su pobliže opisani u stavku I izreke tog rješenja te su ujedno navedeni i zaštićeni najmoprimci koji nastavljaju koristiti navedene stanove, s tim da je utvrđeno da stan pod brojem 3. bez pravne osnove koristi A. Š.. Pod stavkom II izreke tog rješenja naložena je njegova zemljišnoknjižna provedba dok su pod stavkom III navedena imena i prezimena osoba koje nastavljaju koristiti stanove koje su do tada koristile u statusu zaštićenih najmoprimaca. Pod stavkom IV određeno je da vlasnici stječu pravo na posjed stana iz stavka I podstavka 3. izreke rješenja nakon njegove pravomoćnosti, dok je pod stavkom V izreke kao obveznik povrata određen G. K. te je pod stavkom VI izreke navedeno da je o ostaloj imovini, koja je bila predmet zahtjeva, već odlučeno posebnim rješenjem;

- da je protiv navedenog djelomičnog rješenja A. Š. podnio žalbu 31. svibnja 2004;

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II- 942-01/04-01/639, ur. broj: 514-03-07/1-05-2 od 27. rujna 2005. odbijena žalba izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i obnovu klasa: UP/I-942-05/04-01/02, ur. broj: 2133-04-03/3-04- 08 od 19. svibnja 2004;

- da je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja A. Š. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske 22. prosinca 2005;

- da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12169 /2005 od 27. rujna 2005. tuženo tijelo pozvano da dostavi sudu odgovor na tužbu sa spisom, kao i zainteresiranim osobama – ovdje predlagateljima i Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu;

- da su ovdje predlagatelji kao zainteresirane osobe dostavili u spis odgovor na tužbu 12. siječnja 2006., a tuženo tijelo je dostavilo u spis odgovor na tužbu sa traženim spisom 28. veljače 2006;

- da su ovdje predlagatelji kao zainteresirane osobe dostavili uz podnesak od 22. ožujka 2006. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 201/04-2 od 13. rujna 2005. kojim je odbačena kao nedopuštena revizija A. Š. izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1026/02 od 14. listopada 2003. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1011/99 od 18. prosinca 2001;

- da su ovdje predlagatelji kao zainteresirane stranke podnescima od 19. ožujka 2007. i 1. listopada 2007. požurivali postupanje suda

- da postupak nije pravomoćno dovršen.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku doneseno nakon gotovo 7 (sedam) godina od dana pokretanja upravnog postupka, te da je drugostupanjsko upravno tijelo 1 (jednu) godinu, 3 (tri) mjeseca i 26 (dvadesetšest) dana nakon iniciranja spora, koji je u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) nastao 31. svibnja 2004., kada je tužitelj A. Š. podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, donijelo drugostupanjsko rješenje.

Predlagatelji u zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku prigovaraju duljini upravnog postupka, pri čemu ne dokazuju da su podnijeli žalbu protiv šutnje administracije tijekom trajanja prvostupanjskog upravnog postupka, u smislu odredbe članka 218. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91) niti dokazuju da su podnijeli tužbu zbog šutnje administracije tijekom trajanja drugostupanjskog upravnog postupka u smislu odredbe članka 26. stavka 1. ZUS, a ni iz pribavljene preslike spisa Upravnog suda poslovni broj Us-12169/2005 i spisa tuženog tijela ne proizlazi da su se predlagatelji koristili navedenim zakonom priznatim sredstvima pravne zaštite protiv šutnje administracije kako bi ubrzali upravni postupak dok je on još bio u tijeku.

Imajući na umu navedene okolnosti, ovaj sud zaključuje da predlagatelji neosnovano prigovaraju duljini predmetnog upravnog postupka.

Nadalje, od podnošenja tužbe tužitelja A. Š. Upravnom sudu Republike Hrvatske 22. prosinca 2005. do 1. srpnja 2008. kao dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku postupak traje ukupno 2 (dvije) godine, 6 (šest) mjeseci i 9 (devet) dana, što je ujedno razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava suđenje u razumnom roku. Međutim, u tom razdoblju od dana dostavljanja tužbe na odgovor ovdje predlagatelja kao zainteresiranih stranaka 12. siječnja 2006. pa do dana donošenja odluke o njihovu zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (1. srpnja 2008.) postupak je trajao 2 (dvije) godine, 5 (pet) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Vrhovni sud ocjenjuje da, s obzirom na duljinu trajanja postupka pred Upravnim sudom, nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01).

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a zahtjev predlagatelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2008.

S U D A C

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.