IIP-1405/2007-1 · Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: IIP-1405/07

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda, Franici Barčot, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetnici iz S., protiv tuženika RH., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 07. siječnja 2013.godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tuženika, dana 21. siječnja 2013.g. na ročištu za objavu presude,

p r e s u d i o j e:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. siječnja 2013. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za petpostotnih poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 8 dana isplati:

-iznos od 800.000,00 kuna (razlika preko 200.000,00 kuna do 1.000.000,00 kuna) zajedno sa zateznim kamatama od 30.03.2007. do isplate;

-zatezne kamate na dosuđeni iznos od 200.000,00 kuna za razdoblje od 30.03.2007. do 20.01.2013.

r j e š i o j e

I. Oslobađa se tužitelj obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

II. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 4.7.2007.g. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete u ukupnom iznosu od 2.000,000,00 s zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Tužba se činjenično temeljni na tome da je tužitelj dana 19.8.1992.g. bez ikakvog pravnog osnova odveden u Vojni zatvor „L.“ gdje je bio zadržan od 19. do 28. kolovoza 1992.g. Za vrijeme boravka u Vojnom zatvoru da je isti bio brutalno, psihički i fizički mučen od strane T. V. i D. B. koji su radi tog zlodjela i pravomoćno proglašeni krivima presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem K-93/04, a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda pod brojem RH IKŽ- 456/2006 te je T. V. izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 godina, a D. B. kazna zatvora u trajanju od 7 godina, a za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločini protiv civilnog stanovništva – djelo označeno i kažnjivo po čl. 120.st.1. Osnovnog krivičnog zakona RH. Tužitelj da je tim presudama upućen kao oštećenik na ostvarivanje svojih prava, odnosno naknadu štete u građanskoj parnici, a što je predmet ovog postupka. Osuđeni T. V. i D. B. tužitelja da su tukli i ponižavali, tako da ga je D. B. tukao šakama po glavi, a T. V. prisiljavao druge zatvorenike da ga prljavim zatvorskim krpama „osvježavaju“ po licu, očima, ušima i jeziku, da ga tuku odnosno da se međusobno udaraju. Te osobe, a i druge vojne osobe, da su ga tukli nogama i rukama po glavi, posebno po ušima i cijelom tijelu, noževima prijetili da će mu odsjeći uši, cijev pištolja gurali mu u usta i prijetili mu „kevinom jamom“, a prilikom ispitivanja priključivali ga na izvor inducirane električne energije tzv. “poljski telefon“, šakama mu čupali vratne mišiće, gušili ga, prisiljavali da se u zatvorskom dvorištu svlači gol i šmrkovima polijevali vodom, što su ponavljali u više navrata kroz navedeno vrijeme od 10 dana. Tužitelj radi naprijed navedenog postupanja pripadnika Hrvatskih oružanih snaga u vojnoj službi za koje je utvrđena odgovornost za štetu RH, da je pretrpio posljedice radi kojih isti više nije isti čovjek, odnosno da mu je radi fizičkih i psihičkih posljedica došlo do trajnog oštećenja zdravlja koje mu onemogućuje normalan život.

Radi jako mnogo direktnih i teških udaraca po glavi isti da dan danas trpi jake i stalne glavobolje.

Zbog udaraca palicom da ima jake bolove u zglobovima i nesigurnost pri hodu.

Zbog udaraca po glavi i priključenja na električnu struju da osjeća stalno zujanje i šumove u glavi, a sve zbog probijenih bubnjića radi čega da čuje govor, ali uopće ne razumije o čemu se razgovara.

Zbog torture s prljavim krpama kojima su mu trljali oči, uši, nos i jezik tužitelj da je dobio teške i trajne infekcije i neizlječivost očiju. Uslijed fizičkog zlostavljanja tužitelj, da osim neizdrživih bolova koje je trpio u vrijeme fizičkog mučenja, danas za posljedicu ima nesiguran hod.

Radi udaraca nogama i rukama po cijelom tijelu, a što je izazvalo nagnječenost grudnog koša, isti danas da trpi bolove u prsima i teško diše, a koja bol je jaka i neizdrživa za hladnog vremena.

Zbog toga što je bio izložen udarcima palicama po cijelom tijelu da mu je „odbijen mišić lijeve ruke“ radi čega ima stalnu nemoć i bol u ruci.

Pored navedenih posljedica isti da trpi teške psihičke posljedice. Naime, da ima stalni i konstantni strah od samoće u prostoriji od ljudi na ulici od vode i vjetra strah ga je nepoznatih ljudi.

Posljedice mučenja da su problemi saginjanja glave jer su mu šakama čupali vratne mišiće i gušili ga te kad zatvori oči da bi se umio, glava mu pada u umivaonik. Ne može se sam kupati jer da ga hvataju bolni grčevi u prsima, rukama i nogama. Teško hoda jer da se naglo pojavi bol i grč u zglobovima. Stalno ima noćne more i jezive snove iz kojih se budi s vikom i znojenjem. Zbog svega navedenog ima probleme u komunikaciji s ljudima, a posebno je izražen strah za obitelj te stalni neobjašnjeni ali realni strah, da ga „gone“ pa isti nije u stanju skrasiti se na jednom mjestu radi čega stalno mijenja mjesto boravka jer se osjeća “kao progonjena zvijer“, a što sve skupa dovodi do otežanog liječenja i uopće bilo kakvog način i mogućnosti za nastavak „normalnog života“.

Radi svega navedenog tužitelj je u tužbi potraživao 700.000,00 kuna na ime fizičkih bolova, 500.000,00 kuna na ime straha te 800.000,00 kuna na ime zbog trajnih duševnih boli zbog pojačanih napora budući su posljedice njegovog fizičkog i psihičkog maltretiranja iživljavanja, ponižavanja i mučenja…

Podneskom zaprimljenim dana 6.5.2008.g. na ročištu za glavnu raspravu tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da isti od tužene potražuje iznos od 3.100.000,00 zajedno s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.3.2007.g. i to 600.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava na život; 600.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno zdravlje, 600.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava duševna zdravlja, 400.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava ugled, čast, dostojanstvo i ime, 300.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava na privatnost osobnog i obiteljskog života, 400.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, 200.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti i to povredom drugih prava.

Tužbeni zahtjev je konačno uređeno podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu od 7.1.2013.g. na način da istim tužitelj konačno potražuje 1.000.000,00 kuna od čega 100.000,00 kuna na ime pretrpljenog bola, 100.000,00 kuna na ime pretrpljenog straha, 100.000,00 na ime nagrđenosti, 250.000,00 kuna na ime umanjenja opće životne sposobnosti i 450.000,00 kuna na ime duševnog bola zbog povrede elementarnih ljudskih prava.

Tužena tijekom postupka nije osporavala osnovu tužbenog zahtjeva već samo visinu.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Vrh. suda RH IKŽ- 456/06-13, zahtjeva za mirno rješenje spora zaprimljenim pred ODO Split 29.3.2007.g., medicinske dokumentacije tužitelja, saslušanjem tužitelja, protokola bolesnika od 13.7. do 26.8.1992.g. KBC K. S., vještačenjem po vještaku dr. A. M., spec. neurologu te dopunskim saslušanjem istog, pregledom ugovora o kupoprodaji stana od 12.10.1995.g., ugovora o prodaji nekretnine ovjerenog 1.8.1997.g., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za neuropsihijatru prof. dr. I. U., dok stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 29.03.2007., o kojem zahtjevu nije odlučeno, a slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ove parnice propisana odredbom čl.186.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 dalje: ZPP).

Tijekom ovog postupka nije bila sporna ni odgovornost tužene koja je propisna odredbama Zakona o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03), čl. 2. navedenog zakona navodi se da RH odgovara prema općim pravilima odgovornosti za štetu koja nema karakter ratne štete.

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO), a temeljem odredbe čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08).

U pogledu činjeničnog opisa, odnosno zlostavljanja kojem je bio izložen tužitelj sud je vezan pravomoćnom presudom, a isti je i priklonio vjeru iskazu tužitelja tako da je nesporno da bi tužitelj bio neosnovano pritvoren u Vojnom zatvoru „L.“ u periodu od 19.8.1992.g. do 28.8.1992.g., za koje vrijeme je isti bio izložen maltretiranju i mučenju na način da su ga tukli po cijelom tijelu, čupali mu vratne mišiće, polijevali ga, priključivali ga na struju, prijetili mu smrću…

Kao sporno trebalo je raspraviti visinu tužbenog zahtjeva radi čega su provedena medicinska vještačenja.

U svom vještvu zaprimljenim pred ovim sudom 1.6.2010.g. stalni sudski vještak za neurologiju dr.sc. A. M. navodi kako je medicinska dokumentacija tužitelja u vrijeme i neposredno nakon zatočeništva vrlo oskudna, a da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija koja bi se odnosila na zdravstveno stanje tužitelja prije zatočeništva. U svom vještvu isti detaljno obrazlaže svu priležeću medicinsku dokumentaciju te zaključno navodi da su nakon zatočeništva prvi nalazi otorinolaringološki i okulistički. Prvo javljanje neurologu da je 2002.g. od kada počinje javljanje neurologu, neuropsihijatru i fizijatru (uz javljanja otorinolaringologu i okulisti) u različitim vremenskim razmacima s nekonzistentnim opisima nalaza. Temeljen navedenog (a posebno u odnosu na desetogodišnji vremenski odmak od zatočeništva do prvih neuroloških nalaza i sve do danas) da se ne može sa sigurnošću tvrditi da bi neurološke promjene kod tužitelja bile isključiva posljedica trauma zadobivenih tijekom zatočeništva u zatvoru L., te da je mišljenja da s neurološkog motrišta nisu nastupile trajne promjene koje bi bile uzročno- posljedično direktno povezane sa zlostavljanjem u inkriminiranom periodu, odnosno da nema direktne uzročno-posljedična veze između završnog stanja (sudeći iz medicinske dokumentacije) i utuženog događaja te da nije nastupilo smanjenje živ. aktivnosti s neurološkog motrišta. U ranom periodu nakon zatočeništva u L. vodeća simptomatologija da je ORL-oška, stoga procjeni jačine i trajanja boli koje je tužitelj trpio tijekom zatočeništva, da prepušta ORL-gu ili kirurgu traumatologu, obzirom na to da se neurološka problematika pojavljuje u medicinskoj dokomentaciji nakon više godina.

Također isti je naveo da bi se o postojanju kroničnom konjunktivitisa odnosno drugih promjena na očima i možebitnoj uzročno-posljedične povezanosti s utuženim događajem morao izjasniti okulist, dok bi se o težini, odnosno jačini i dužini trajanja straha morao izvijestiti psihijatar.

Tužitelj je prigovorio ovom vještvu radi čega je izvedeno dopunsko vještačenje pod dr.sc. A. M. i to njegovim saslušanjem na ročištu za glavnu raspravu dana 24.11.2010.g..

U svom iskazu vještak se očitovao na način da iz citiranih presuda koje je u vještvu naveo, proizlazi da bi tužitelj zadobio ozljedu glave no da takve ozljede nisu evidentirane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja u spornom periodu te u periodu neposredno iza njega.

Dodao je kako u spornom periodu od 19-28.8.1992.g. postoji jedina medicinska dokumentacija s protokola bolesnika u novoj bolnici u S. od dana 19.8.1992.g. na kojem se navodi postojanje želučanog, odnosno čira na dvanaestercu i upale ždrijela. Nakon navedenog, prvi nalaz da je 14.9.1992.g. i to pregled spec. ORL na kojem se navode perforacije (puknuće oba bubnjića) za što je naveo da bi moglo biti posljedica zadobivenih ozljeda, ali da je to u domeni specijaliste ORL-a. Smetnje ravnoteže također mogu biti posljedica tih ozljeda. Isti je naveo kako ne negira da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, odnosno da su to činjenice koje je u svojim presudama prihvatio i Županijski i Vrhovni sud, ali kako s medicinsko neurološkog gledišta nisu postojale ozljede glave i mozga te težine da bi za posljedicu imale potrebu da se tužitelj javi neurologu odnosno neurokirurgu niti da bi postojale njihove trajne posljedice. Zdravstveno stanje tužitelja da bi moglo biti posljedica maltretiranja u L., ali da iz priležeće medicinske dokumentacije ne proizlazi da to i jesu, a on da je svoje mišljenje dao temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu. U medicinskoj dokumentaciji koja datira znatno iza inkriminiranog perioda (neurološki nalaz iz 2003.g.) u objektivnim dijelovima tih nalaza da se nalaze promjene koje mogu biti i posljedica drugih stanja i bolesti kao što su degenerativne promjene na kralježnici, a da je tužitelj u vrijeme zlostavljanja imao 69 godina. Dakle, da je nesporno da je tužitelj nakon boravka u L. imao ozljede oba uha s posljedičnim smetnjama sluha, u medicinskoj dokumentaciji ne postoje ozljede koje su s neurološkog i neurokirurškog motrišta bile takve težine da ostave trajne posljedice.

U svom nalazu i mišljenju zaprimljenim pred ovim sudom 12.1.2011.g. stalni sudski vještak za neuropsihijatriju prof. dr.sc. I. U. nakon detaljne analize spisu priložene medicinske dokumentacije dao je svoj zaključak i mišljenje u kojem navodi kako pri izradi vještva imao nepovoljnu okolnost nedostatka zdravstvenog kartona tužitelja, međutim kako postoji podatak da je isti 1975.g. umirovljen, a da se ne spominje kako bi se radilo o invalidskoj mirovini, smatra da isti nije imao izrazitih zdravstvenih poteškoća koje bi utjecale na skraćivanje tužiteljevog aktivnog radnog staža. U pogledu nalaza vezanih za njegovu domenu, da se prvi spominju u studenom i prosincu 2002.g. kada se najprije konstatiralo depresivno stanje tužitelja, dok tek u siječnju 2003.g. u nalazu koje tužitelj obavlja u B. počinju spominjati Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) što se dalje ponavlja u 6 neuropsihijatarskih nalaza u rasponu od 5 godina (2003-2008). Uz to, međunarodni centar IAN uključuje u svoje izvješće o zdravstvenom stanju tužitelja i nalaz psihičkog stanja kao posljedice pretrpljenog stresa, fizičkog i psihičkog zlostavljanja i posljedica. Dakle, da ne postoji kontinuirana, konzistentna med. dokumentacija pomoću koje bi se mogle točnije rekonstruirati psihičke posljedice pretrpljenog stresa uslijed zlostavljanja. Stoga da se navedeni vještak oslonio na činjenicu da je tužitelj bez sudskog naloga i bez racionalnog povoda bio odveden u Vojni zatvor, gdje je bio psihički i fizički zlostavljan tijekom 10 dana, na njegov opis toga zlostavljanja, na opis nekih fizičkih posljedica zlostavljanja (ožiljci i posljedice opeklina od gašenja cigara na koži) te na činjenicu da su zlostavljači osuđeni na izdržavanje višegodišnje zatvorske kazne).

Slijedom navedenog isti je na temelju svog dugogodišnjeg medicinskog, psihijatrijskog i sudsko psihijatrijskog iskustva u sličnim slučajevima, dao svoje mišljenje da su se uslijed visokog stresnog stanja kroz koje je tužitelj prolazio u kritičnom razdoblju (19-29.8.1992.g.), kao kod pretrpljenih fizičkih i psihičkih zlostavljanja, kod tužitelja razvile posljedice u psihičkom smislu u vidu kroničkog PTSP-a (F-43.1.) s trajnim promjenama osobnosti (F-62.0). Navedeno da trajno utječe na umanjenje životnih aktivnosti tužitelja. Procjenjujući povredu osobnog integriteta, koja je prema iznesenim podacima povremeno dosezala i životnu ugroženost u smislu civilne žrtve rata, isti da smatra da je tužitelj doživio teške povrede osobnog integriteta vezana za oštećenja fizičkog funkcioniranja, i to u visini 60%. Procjenjujući doživljaj straha isti smatra da je tužitelj strah jakog intenziteta doživljavao tijekom 4-5 tjedana, strah srednjeg intenziteta 3-4 mjeseca, a strah lakog intenziteta do 10 mjeseci, kao i da će se ubuduće javljati strahovi blagog intenziteta, posebno povezano s ponovnim proživljavanjem doživljenih stresnih situacija koje procjenjuje do tjedan dana godišnje.

S obzirom da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe ZOO/05, vještak je dao dopunu vještva u kojem je naveo da je s obzirom na mišljenje i zaključak u vještvu od 3.1.2011.g., umanjenje životnih aktivnosti tužitelja 25%.

Na navedeno vještvo, stranke u konačnici nisu imale prigovor. Odredbom čl.200. ZOO-a propisano je da će sud za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema pri čemu će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Na temelju ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra nesporno utvrđenim kako je tužitelj bio neosnovano pritvoren u periodu od 19-28 kolovoza 1992. u vojnom zatvoru u L. gdje je zlostavljan i mučen.

Vještak neuropsihijatar je procijenio da bi uslijed tih psihičkih i fizičkih zlostavljanja tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta 4-5 tjedana, srednjeg intenziteta 3-4 mjeseca, a strah lakog intenziteta 10 mjeseci te da bi se kod istog mogli i ubuduće javljati strahovi blagog intenziteta, posebno povezano s ponovnim proživljavanjem doživljenih stresnih situacija, koje je isti procijenio do tjedan dana godišnje. Smanjenje životnih aktivnosti s psihijatrijskog aspekta, isti je procijenio na 25%. Navedeno vještvo je ovaj sud prihvatio kao logično, obrazloženo i stručno. Tužitelj je sudu priložio obilnu medicinsku dokumentaciju vezanu za njegovo zdravstveno stanje, ali iz iste, zbog vremenskog razmaka od 10-tak godina, vještak neurolog nije mogao na nedvojben način utvrditi uzročno posljedičnu vezu između posljedica vidljivih u zdravstvenom stanju tužitelja i navedenog zlostavljanja, a kojem mišljenju je sud priklonio vjeru jer uistinu nema objektivnih dokaza, osim nalaza od 14.9.1992.g. u kojem se navode perforacije (puknuće oba bubnjića), ali na te okolnosti tužitelj nije predložio provođenje vještačenja po vještaku adekvatne ORL struke.

Dakle, uvažavajući gore navede činjenice, ovaj sud smatra da je mučenjem i zlostavljanjem tužitelj pretrpio fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, povredu ugleda časti i slobode te strah, a okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 200.000,00 pri čemu je sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada.

Sud smatra potrebnim naglasiti kako je pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir „Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ Vrhovnog suda RH, ali uvažavajući činjenicu da isti nisu matematička formula koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, kao i to da su doneseni 2002.g.

S druge pak strane, novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru, već samo kao mogućnost da dosuđenim novčanim iznosom oštećenik pribavi druga dobra i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu i duševnu krizu ili strah nastale kao posljedica štete. Kako je odredbom čl.200.st.2. ZOO-a propisano da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade mora voditi računa o cilju kojemu ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom namjenom, što bi bila zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije u ovo pravno područje, ovaj sud smatra da dosuđeni iznos 200.000,00 kn predstavlja pravičnu naknadu nematerijalne štete u ovoj pravnoj stvari, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i ponudu tužene na sklapanje nagodbe i to u visini od 180.000,00 kn (ponuda dana na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 12. ožujka 2012.), dok je za više zatražen iznos od 800.000,00 kn (preko dosuđenih 200.000,00 kn do zatraženih 1.000.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos je temeljem čl.277.st.1.ZOO-a dosuđena zatezna kamata od dana presuđenja do isplate jer je danom presuđenja nematerijalna šteta dobila svoj novčani izraz pa je od tog trenutka tuženik u zakašnjenju, stoga je za više tražene kamate tekuće od 30.03.2007. do 20.01.2013. je tužbeni zahtjev odbijen. Visina stope zatezne kamate je precizirana u skladu s važećim propisima o stopi iste.

Tužiteljev prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi je prihvaćen budući da plaćanjem sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna (po 5.000,00 kuna za tužbu i presudu) za tužitelja nastupile štete posljedice za uzdržavanje.

Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, vrijednost predmeta spora, potrebu izvođenja dokaza i uspjeh stranaka u postupku, sud je stava da temeljem odredbe čl.154.st.2. i čl.155. ZPP-a, svaka stranka snosi svoj trošak, a kako je odlučeno pod točkom II. rješenja.

U Splitu, 21. siječnja 2013. godine

S U D A C

Franica Barčot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- zz tuženika