Rev-x-484/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 484/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća te članova vijeća Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek - sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić i Dragana Katića, u pravnoj stvari tužiteljice R. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6406/08 od 15. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14264/99 od 19. studenoga 2007., u sjednici održanoj 17. siječnja 2012.

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljičina revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.937.73 EUR-a sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 18.275,60 kn (t. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu, podredno da ih ukine. Zahtjeva naknadu troškova revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju upućuje revizija, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika te iskaza saslušanih svjedoka i stranaka i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st.

1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Navodi revizije koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo su činjenični prigovori. Tužiteljica iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi revizije koji se odnose na taj razlog nisu uzeti u razmatranje.

Suprotno tvrdnji tužiteljice, prvostupanjski je sud proveo postupak i ocijenio sve izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP, za što je naveo jasne i neproturječne razloge, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Takva ocjena dokaza revizijskim navodima nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja presuda i izvedenih dokaza.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica ne upućuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je sada pok. A. Č., prednik tužiteljice, pozajmio utuženi iznos tuženiku, koji je taj novac predao M. S., da taj iznos nije vraćen A. Č., a niti tužiteljici. Također je utvrđeno da su 20. lipnja 1996., na sastanku kojem su bili prisutni A. Č., njegov sin Z. Č., M. S., tuženik i njegov sin, tužitelj i njegov sin Z. Č. sklopili sporazum te je A. Č. „na temelju usmene punomoći ovlastio svog sina Z. Č. da stupi na njegovo mjesto kao zajmoprimac i sa M. S. sklopi ugovor o preuzimanju duga kojim će se M. S. obvezati vratiti pozajmljeni iznos u daljnjem roku od tri mjeseca“, da je slijedećeg dana sklopljen takav ugovor između Z. Č., kao novog zajmodavca i M. S., te je tim ugovorom M. S. preuzeo predmetni dug i istovremeno je Z. Č. izdao potvrdu tuženiku kojom ga oslobađa svake obveze prema zajmodavcu.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer su utvrdili da je pokojni A. Č. svom sinu Z. Č. ustupio potraživanje koje je imao prema tuženiku, a M. S. je preuzeo dug od tuženika te se isti obvezao vratiti Z. Č..

Takvo stajalište nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 446. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 55/05 i 41/08 – dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze (čl. 448. st. 1. ZOO).

S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da je M. S. preuzeo dug od tuženika i obvezao se vratiti pozajmljeni iznos, što je učinjeno sa znanjem i pristankom vjerovnika, tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, jer je prema čl. 448. st. 1. ZOO preuzimatelj duga M. S. stupio na mjesto prijašnjeg dužnika - tuženika, a prijašnji dužnik - tuženik, se oslobodio obveze.

S obzirom na iznijeto, navodi revidentice koji se odnose na činjenicu je li potraživanje A. Č. ustupio sinu Z. Č. ili je A. Č. na temelju usmene punomoći ovlastio svog sina da sklopi ugovor o preuzimanju duga u njegovo ime, nije važno za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, u situaciji kada tuženik nije pasivno legitimiran, s obzirom da je oslobođen obveze, jer je M. S. preuzeo dug, u odnosu na njega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, već iz tog razloga. Zbog toga, suprotna izlaganja u reviziji nisu važna za donošenje odluke u ovom predmetu.

Prema tome, nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP tužiteljičinu reviziju valjalo je odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.