I Kž-644/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 644/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika N. B., zbog kaznenog djela iz članka 289. stavak 1. u vezi s člankom 33. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. listopada 2014. broj Kv-83/14, u sjednici održanoj dana 27. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika N. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku pod točkom I. izreke, na temelju članka 56. stavak 1. u vezi s člancima 33. i 34. Stavak 1., 2. i 5. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Federaciji Bosne i Hercegovine N. B., radi „vođenja krivičnog postupka i suđenja za krivično djelo pomaganja u razbojništvu iz čl. 289 st. 1 u vezi čl. 33 KZ F BIH.“, dok je pod točkom II. izreke odlučeno da će na temelju članka 60. ZOMPO-a izvršenje izručenja biti odgođeno dok N. B. u Republici Hrvatskoj ne izdrži kazne zatvora po presudama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-2000/13 od 13. ožujka 2014. i Županijskog suda u Puli-Pola od 13. lipnja 2013.

Protiv tog rješenja izručenik N. B. je putem branitelja D. K., odvjetnika iz S. podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona – ZOMPO- a. Predlaže se „da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu te da ili ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da preinači pobijano rješenje i utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje N. B. u ovom konkretnom slučaju“.

I Kž 644/14-4

Sukladno članku 474. stavak 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Iako je u pravu žalitelj da u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih smatra da, pored ostalih obrazloženih razloga za odbijanje izručenja koji nisu utvrđeni, nije ispunjen ni razlog za odbijanje izručenja iz članka 35. stavak 1. točka 7. ZOMPO-a (nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo), prema ocjeni ovog suda, taj propust nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, a time ni na pravilnost odluke da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika N. B. B. i Hercegovini radi vođenja kaznenog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo pomaganja u razbojništvu iz članka 289. stavak 1. u vezi s člankom 33. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

Naime, iz spisa predmeta vidljivo je da je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine uz zamolbu za izručenje, pored ostale dokumentacije, dostavilo i presliku optuženice Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Bihać od 15. prosinca 2011. broj T0 1 0 KT 0007423 11, u kojoj je obrazloženo na kojim se dokazima ista temelji (pa i u odnosu na djelo koje se izručeniku N. B. stavlja na teret) te su pobrojeni dokazi koje se predlaže izvesti, pa je ocjena Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zamolba za izručenje sadrži dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je izručenik počinio kazneno djelo za koje je zatraženo njegovo izručenje. Pri tome treba naglasiti da se u ovom postupku niti ne ispituje vjerodostojnost dokaznog materijala, već je li ili nije udovoljeno zakonskom pretpostavkama za izručenje stranca prema odredbama ZOMPO-a, pa su neosnovani izručenikovi žalbeni navodi u kojima tvrdi da on nije počinio kazneno djelo za koje je zatraženo njegovo izručenje. Jednaka je situacija i sa žalbenim navodima da bi mu izručenjem bilo narušeno pravo na pošteno suđenje jer da već do sada nisu poštivana procesna pravila, pri čemu posebno ističe da mu je trebala barem biti uručena optužnica jer da je cijelo vrijeme poznato gdje se on nalazi. Naime, iz dostavljene dokumentacije od strane Bosne i Hercegovine ne proizlazi da je u tijeku postupka tijelima kaznenog progona Bosne i Hercegovine bilo poznato da se izručenik nalazi u Republici Hrvatskoj na izdržavanju kazne zatvora, već se do tih saznanja došlo nakon raspisivanja međunarodne tjeralice. Budući da izručenik svojom žalbom ne samo da nije dokazao, već nije učinio niti vjerojatnim da u Bosni i Hercegovini neće imati pošteno suđenje, niti ovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Što se tiče upiranja na članak 35. stavak 2. ZOMPO-a, odnosno preuzimanja kaznenog progona za kazneno djelo za koje se traži izručenje, treba napomenutu da za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, jer prije svega ne postoji zamolba stranog pravosudnog tijela za preuzimanje kaznenog progona, već se, upravo suprotno, traži izručenje N. B. radi kaznenog progona.

Budući da izručenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno

I Kž 644/14-4

članku 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. studenoga 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.