Croatian Supreme Court dismisses appeal; creditor's claim must mature before debtor's act to be voidable.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected the claim to void a gift contract. The creditor argued that a debt judgment was not required to void the debtor's act, but the court held that the debt must have matured before the gift to constitute damage. Since the debt had not matured at the time of the gift, the court found the lower courts correctly applied the law by refusing to void the transaction.
Legislator headnote
AI generatedČl. 66. st. 1. ZOO; A creditor may void a debtor's act damaging their claim only if the claim had matured at the time of the act, as the debtor cannot be aware of non-existent or unmatured debts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3270/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., protiv prvotuženika D. T. , drugotuženika D. T. i trećetuženika K. T., svi iz A., koje zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-3568/13-2 od 17. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima broj P-463/2012-34 od 18. ožujka 2013., u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja V. V. iz Z., ..., koji glasi:
"I. Pravna radnja – Ugovor o darovanju sklopljen između D. T. s jedne strane, i mldb. D. T. i mldb. K. T. s druge strane, datiranog s danom 10.12.2007. godine a ovjeren kod javnog bilježnika V. T. iz K. dana 02.05.2008. godine pod brojem OV-3808/2008, i uknjižba prava vlasništva temeljem toga ugovora na nekretninama koje dolaze upisa u k.o. A. u zk. ul. br. 415 na ime i suvlasništvo mldb. D. T. i mldb. K. T. gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 905.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos po stopi od 14% godišnje, računajući kamatu od dana dospjelosti tražbine – 04.11.2009.g. pa do konačne isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena.
II. Tuženici i to II-go tuženik D. T.1 mldb. i III-će tuženik K. T. mldb. dužni su trpjeti namirenje tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 905.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos po stopi od 14% godišnje računajući kamatu od dana dospjelosti tražbine – 04.11.2009.godine pa do konačne isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, ovršnom prodajom nekretnina koje dolaze upisane u k.o. A. u zk.ul.br.:415, a koje se sastoje od:
- čkbr. 1402 šuma B. sa 764 m2,
- čkbr. 1403 šuma B. sa 1005 m2,
- čkbr. 1404 šuma B. sa 974 m2,
- čkbr. 1405 šuma B. sa 560 m2,
- čkbr. 1493 šuma B. sa 3542 m2,
- čkbr. 1601 voćnjak J. sa 921 m2,
- čkbr. 3193 oranica M. sa 418 m2,
- čkbr. 3573 vinograd Ž. sa 935 m2,
- čkbr. 4016 sa 1167 m2,
Kuća i dvor u mjestu sa 716 m2,
Pašnjak u mjestu sa 451 m2,
- čkbr. 4017 pašnjak H. 21 192 m2,
- čkbr. 4058 livada H. sa 179 m2,
- čkbr. 4060 oranica H. sa 1944 m2,
- čkbr. 4078 oranica H. sa 304 m2,
- čkbr. 4642 oranica Z. sa 1041 m2,
- čkbr. 5216/1 sa 3983 m2
Oranica S. sa 2000 m2
Šuma S. sa 677 m2
Livada S. sa 1306 m2,
- čkbr. 5216/2 šuma S. sa 124 m2,
- čkbr. 5314 šuma S. sa 1371 m2,
- čkbr. 4059/1 livada P. H. sa 206 m2,
- čkbr. 5811 šuma V. B. sa 189 m2.''
II/ Nalaže se tužitelju V. V. iz Z., ... da tuženicima D. T.1 , D. T. i K. T., svi iz A., ... naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 88.987,50 kn (slovima: osamdeset osam tisuća devet stotina osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), sve to u roku od 15 dana."
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o darovanju nekretnina kojeg je 10. prosinca 2007. prvotuženik kao darodavac, sklopio s drugotuženikom i trećetuženikom, kao daroprimcima, u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeva potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 905.000,00 kuna.
Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da je prvotuženik, kao darovatelj, 10. prosinca 2007. sklopio ugovor o darovanju nekretnina s drugotuženikom i trećetuženikom, kao daroprimcima,
- da je tužitelj, kao odvjetnik, sastavljao sporni ugovor o darovanju od 10. prosinca 2007.,
- da je između trgovačkog društva O. d.o.o. L. i tužitelja 25. rujna 2008. sklopljen sporazum kojim je utvrđuje da je tužitelj kao odvjetnik pružao pravne usluge zastupanja trgovačkog društva O. d.o.o. L., da je navedeno trgovačko društvo u obvezi isplatiti tužitelju na ime zastupanja iznos od 1.185.000,00 kuna te da je navedeni sporazum postao ovršan,
- da je tužitelj, kao odvjetnik, zastupao prvotuženika osobno i tvrtku u vlasništvu prvotuženika (O. d.o.o. L.) te da je na po osnovi troškova zastupanja tužitelju prilikom prodaje trgovačkog društva O. d.o.o. L. od strane trgovačkog društva S. d.o.o. K. isplaćen iznos od 1.185.000,00 kuna,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Križevcima broj P-159/2010-20 od 24. listopada 2011., potvrđenom presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-602/12-2 od 12. travnja 2012. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja V. V. protiv tuženika D. T.1 te tuženika trgovačkog društva A. d.o.o. A. za isplatu iznosa od 905.000,00 kuna sudovi su ocijenili da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) jer tužitelj nije dokazao postojanje dospjele tražbine prema prvotuženiku zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da su razlozi drugostupanjskog suda proturječni i nejasni. Smatra da iz obrazloženja nije jasno na kojem činjeničnom i pravnom osnovu tužitelj temelji tužbu, a da su razlozi o činjenicama proturječni jer je tužitelj u tužbi kao osnov naveo zajam, a kasnijim podneskom dug po poreznom rješenju.
Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju drugostupanjske presude jasni su i međusobno ne proturječe, a ne postoje niti proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa stoga presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer se pravna radnja dužnika može pobijati u slučaju kad je tražbina dospjela poslije poduzete radnje dužnika na štetu vjerovnika. Osim toga, tužitelj smatra da podnošenje tužbe za pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika nije uvjetovano činjenicom da je potraživanje utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom.
Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
Prema ocjeni ovog suda pravna radnja dužnika, u ovom slučaju darovni ugovor, može se pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika (tužitelja) koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. Naime, samo za onu tražbinu vjerovnika koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja dužnika (prvotuženika), dužnik može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (tužitelju). Identično pravno shvaćanje izraženo je u odlukama ovoga suda broj Rev-46/08 od 4. ožujka 2009. i broj Rev-498/08 od 27. svibnja 2009.
S obzirom da je predmetni darovni ugovor sklopljen 10. prosinca 2007. to se prema pravnom shvaćanju ovoga suda radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji može uzeti u obzir samo ona tražbina koja je dospjela do tog dana.
Imajući u vidu činjenicu da su nižestupanjski sudovi dokazima izvedenim tijekom postupka utvrdili da u trenutku sklapanja predmetnog darovnog ugovora nije postojala dospjela tražbina dužnika odnosno prvotuženika u ovom postupku prema vjerovniku, odnosno tužitelju u ovom postupku, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Pritom treba navesti da je u pravu tužitelj kada u reviziji navodi da podnošenje tužbe za pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika nije uvjetovano činjenicom da je potraživanje utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom jer je takvo pravno shvaćanje zauzeo ovaj sud u odluci broj Rev-2322/1992 od 29. studenoga 1995.
Međutim, u ovom parničnom postupku postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Križevcima broj: P-159/2010 od 24. listopada 2011. (potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj: Gž-602/12 od 12. travnja 2012.) kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja V. V. da mu tuženici D. T.1 i A. d.o.o. A. isplate iznos od 905.000,00 kuna zbog kojeg iznosa je tužitelj protiv prvotuženika D. T.1 i ostalih tuženika u ovom postupku tužbom zahtijevao pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika u ovom predmetu. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da ima tražbinu u iznosu od 905.000,00 kuna prema prvotuženiku zbog koje je podnio tužbu radi pobijanja pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika u ovom predmetu.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 14. ožujka 2018.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.